mulj.net

crnogorski muzički portal

Tue09192017

Last updateTue, 19 Sep 2017 2pm

Ko zgrće lovu od torenta i da li nas to uopšte zanima?

filesharing200217
Dugo vremena, tačnije rečeno i dan danas, na file-sharing ljudi gledaju isključivo kao na to što samo ime kaže. Ono što se dešava iza te kovanice malo koga zanima. To vam dođe nešto poput razmjenjivanja sličica. Imam neku koja ti nedostaje u albumu, evo je - uzeću neki od duplikata koje ti imaš! Svi srećni! Jednostavno.

 

Početkom novog milenijuma kada je dijeljenje fajlova pravilo prve korake, sve je izgledalo upravo kao nevino dijeljenje sličica i kolekcionarsko ludilo. Bilo da ste koristili Limewire ili KaZaA sa svim svojim nedorečenostima i preko dial-upa satima kuvali dok se ona crtica ne ispuni do 100%, ili kasnije kada je Soulseek donio malu revoluciju i brdo dobre muzike, sve je to izgledalo kao, ne prodavanje i zarađivanje na tome, već kao nevino razmjenjivanje fajlova tamo negdje u skrivenom kutu iza škole. Samo da nas učitelj ne uhvati. A kazne... pa i nema jih.

Naravno, uvijek ima onih, i to ne malo, koji će pokušati da izvuku pare iz sistema. Sharman Networks, koji stoji iza KaZaA, su od starta htjeli da naplate svoje "usluge". Kao i oni iza pomenutog LimeWire servisa . Naravno to, ovamo dolje, u svijetu krajnjih korisnika nikoga nije zanimalo. Dok god su fajlovi tu. I što je najvažnije – dok su za dž.

Jasno je danas da i u samom povoju nije to bio svijet nikakvih Robin Hoodova. Sve je bilo duboko komercijalizovano od prvog dana. Kada je Bram Cohen stigao sa BitTorrentom i podijelio isti besplatno – u odnosu na ovo ranije, to je bila istinska revolucija.

Cohenov mali poduhvat je u sledećim decenijama, uz napredak tehnologije, javnih indeksa i tracker skripti bio katalizator svijeta dijeljenih fajlova. Možda nije mogao ni posumnjati koliko je ljudi spremno ne samo da ih dijeli, već i da ih nabavlja (često i one freške), ripuje i čini dostupnima prije njihove premijere.

Naravno, nijesu svi razmišljali u pravcu "opšteg dobra". Opet je bilo onih koji su na ovaj ili onaj način naplatili svoj trud. Ipak, povećanje saobraćaja na svim ovim sajtovima je donosilo dodatne probleme. Ne samo one očigledne – da ste primjećeni od strane onih od kojih ne biste željeli biti primjećeni. Količina informacija i korisnika koji prođu kroz vaš torrent sajt je zahtjevala cijelu menadžersku i programersku družinu kako bi sve bilo održivo. Održavanje takvih sajtova je koštalo, a neko je to morao platiti. U nekim slučajevima, ekipa iza sajta je to radila volonterski, u onim drugima sve je funkcionisalo nadobroj volji posjetilaca-donatora...

Vremenom, gotovo bez izuzetka, ovakvi sajtovi su postajali čiste komercijalne operacije.

Nije više toliko ni bila stvar koliko će korisnika dijeliti fajlove, oni su već bili negdje tu. Postavljeni na izvolite kako bi privukli masu. A ako su se korisnici još uvijek cimali oko šerovanja, tim bolje. Ovakav sistem je svakako bio pogodan za one koji su stajali iza njega i kupili kajmak.

Kako su sa sve većim prilivom korisnika, samim tim i fajlova, postajali sve komplikovaniji za upravljanje, iziskivali su i sve veće timove. Nezasitost, a generalno i sam efekat koji su izazvali, a koji je ličio na sniježnu grudvu puštenu niz brdo, boli su oči dežurnih čuvara autorskih prava.

Sve je manje bilo onih koji su ovako opasne operacije radili za slavu. Danas tek kada dođu do sudova saznajemo za bogatstvo vlasnika naših omiljenih torenata.

Jedan od svima omiljenih – Kickass je kao pogonsko gorivo dugo vremena koristio entuzijazam, želju za dijeljenjem. Ekipu su činili ljudi koji imaju malo slobodnog vremena i žele biti od koristi prijatelju piratu... No, kako je grudva rasla, u jednačinu se morala uključiti finansijska strana. Ovih dana se po sudovima SAD-a i Poljske otkriva kolika je ona u stvari bila. Koliko god entuzijazma i nehajanja za profitom bilo ugrađeno u Kickass, ovaj sajt je na kraju ispao jedan od najvećih komercijalnih uspjeha. Nije ni čudo što su se već par dana nakon što je skinut sa neta, pojavili brojni mirror sajtovi koji su kopirali njegov interfejs i sadržaj.

I šta se onda desilo. Generalno ništa. Ovi robinhudovi i dalje sjede i dijele svoje sličice u školskom dvorištu. Sada uz malo više opreza od hvatanja. Na ovom našem korisničkom kraju, malo je koga briga što je tamo neki Dotcom, Vaulin ili Cohen zaradio bogatstvo. Vjerovatno samo oni naivni koji ne vide sveprisutnost zvjerke neoliberalnog kapitalizma, nijesu znali da na samom kraju sjedi neko i kupi novčiće od zajedničkog rada miliona. No, koga je briga! Fajlovi teku, filmovi se gledaju, muzika se sluša, programi se instaliraju. Kazni nema. Krajnji korisnik je suviše sitna riba da bi se iko njim bavio. Još uvijek.

Ova priča posebno važi za nas u malim svjetskim zabitima. Niti koga interesujemo, niti bi na neki drugi način mogli biti u toku sa dešavanjima u svijetu. Da nije djeljenja fajlova i ovih mastermindova koji kupe i slavu i pare, televizija bi nam bila jedina hrana za dušu. A o tome valjda više sve znamo.

Priredila redakcija

Melvins