Ova godina je, makar u 15 godina od kada mi pratimo dešavanja najplodnija i najbliže onom famoznom pojmu muzičke scene. Nikad više autora i nikad veća žanrovska raznovrsnost. Ipak, ima još posla. Cilj ovog, kao i svih naših ranijih novogodišnjih pregleda nije da biramo najbolje, već da zabilježimo sve ono važno što su domaći autori napravili tokom prethodnih 365 dana. Sud o kvalitetu i važnosti urađenog, sigurni smo, neće biti usaglašen. Isprobajte na vašem uređaju kako zvuči muzička 2023. godina u Crnoj Gori. Vjerujemo da će biti iznenađenih
Lijepih je petnaest godina od kada pratimo šta se dešava na crnogorskoj muzičkoj sceni. Makar onom njenom dijelu koji ne bude pokriven mejnstrim medijskim kanalima.
Ono što i ove godine moramo konstatovati je da je i dalje upitno da li se naziv „scena“ može koristiti u punom smislu te riječi. Jer, nju čini mnogo više od bendova i albuma. Ona je cijeli jedan mehanizam, koji ovdje nikada nije postojao. Eventualno su njegove naznake postojale u jako kratkom periodu. Kontinuiteta svakako nije bilo, a bez njega sve se svodi na bljeskove. Ma koliko oni genijalni bili, njihov efekat je umanjen nepostojanjem podrške koju bi im pružila mašinerija koju svaka scena treba da ima. Tako da dok god se pitamo postoji li scena, ona očigledno – ne postoji.
Ipak, ova godina je, od kada mi pratimo, a poznavajući šta je postojalo i ranije možemo reći i od samih početaka popularne muzike kod nas najkompletnija i najplodnija. Ne može se upoređivati era prije pojave interneta sa ovom danas, ali internet je postojao i prethodnih godina, pa opet nije bilo ovoliko produkcije. Treba naglasiti muzika stiže iz više izvora, različitih studija i potpisana produkcijom velikog broja autora. Često i samih stvaralaca. Što je opet nešto što krši dosadašnje navike. Druga karakteristika je – nikad veća žanrovska raznovrsnost. Gotovo da je svaki snimak žanr za sebe. Ima tu jazza i bluza, soula i elektra, popa, roka, metala i panka. I naravno hip-hopa, iznad svega.
Upravo je hip hop najbliži onome što smo pričali na početku. Gotovo je uobličen u scenu.
Rekosmo već – pregled učinjenog teško je načiniti. Neko će sigurno ostati uskraćen pomena. Koga zanima kako je to izgledalo ranijih godina, neka prođe kroz arhivu našeg sajta. Album, dva, nekoliko singlova… Nekada ni toliko. Ove godine ne radi se samo o kvantitetu. Mnogo više raduje prisustvo albuma koji, vrijeme će pokazati, imaju sve karakteristike kamena temeljca jedna scene.
Prije svega mislimo na VA „Domaća rabota“ i Randomov „Origano“. O prvom materijalu je sve što je trebalo napisao Ilija Đurović za normalizuj.me. Ono što smo često isticali na našim stranicama on sumira u jednom pasusu: „Treba istaći jednu od najvažnijih stvari koja je već nekoliko godina očigledna, a sa ovom kompilacijom, nadam se, zauvijek zakucana u flow svakog budućeg crnogorskog repera – jezik je oslobođen, jadni pokušaji da se sa sopstvenim jezikom i akcentima izborimo imitirajući polovne beogradske repere s početka dvijehiljaditih poslati su u prošlost, repujemo i pjevamo onako kako govorimo ili onako kako nam bit traži, ne bježeći više od sječiva kojima nam je zaoštren jezik. To je lijepo i oslobađajuće“.
Pomenimo samo neke učesnike ove kompilacije: Vajti, Prefix, Ronaldo Maximum, MC Blunt, Lerdifon, Bustin Džiber… Raduje nas izuzetan povratak kolege Muljatora i saborca Poetika, ali i nova faza u radu Džej Džej Okoče. Poseban akcenat valja baciti na cure koje su se pojavile poslednjih godina i ostavile svoj pečat i na ovoj kompilaciji. Kurgashian i Jutro obećavaju. Sa velikim O.
Randomov „Origano“ je stigao nekih godinu i po nakon fenomenalnog materijala „Eo viđi“. Koliko god bila opštepoznata tema genijalnost ovog čovjeka, kvalitet i svježina „Origana“ su iznenađujući. Opet sve na o-ruk i opet odjek u regionu kakav malo ko iz ovog našeg kutka uspije ostvariti. Vjerujemo da će se i taj odjek koji prvenstveno dolazi od internet zajednice uskoro pretočiti u Randomove redovne posjete regionu koji ga odavno citira.
U okviru ove priče ne možemo a da ne pomenemo ekipu Knowhere2Run koja dobar dio hip hop scene drži na okupu. Uz par klubova i jednog promotera, eto ti scene. I to kakve.
Hip hop ima još izdanja. Odavno prepoznati Who See objavili su odlični, ako se ne varamo, peti album „Kako jeste i kako je moglo“. Genijalnost numera kakva je „Radio“ i brojni „odabrani“ gosti pokazuju zašto su toliko veliko ime.
Još jedna vrijedna ekipa okupila je značajna imena. Radio Katakomba je još 2022. godine počela da predstavlja svoj novi mikstejp. Kompletno izdanje znatiželjni su mogli da čuju u godini koja nam je upravo utekla. „Nemaš ti muda za ovaj mikst3jp“, kao što naslov sugeriše treći u nizu iz njihove kuhinje, animirao je domaće aktere. Tu su Dundo Showman, Necke, Dobla Galiot, Stega i Cobra, Sivilo…
Za kraj godine još jedan hip hop album. Skoveche je odlučio da sportski novinar Milutin Grgur otvori ovaj materijal i najavi „Mali korak za Skovecheta, ali veliki za skovechanstvo“.
Da se hip hop bratija ima čemu nadati i u skorijoj budućnosti najavili su Meštri o majka koji su u injury time-u 2023. objavili singl „Demonkratija“. Tokom godine se javio i Sivilo kroz zanimljivu saradnjom sa Grbom iz MKZP „666999“. Kako je rečeno album ćemo uskoro slušati.
Izdanje koje će vjerovatno prvo stići u vaše plejere potpisuje slikar, tatu majstor i frontmen skupine Manitou – Janjo. Video singl „Komšo je puka“ je najava njegovog materijala.
I mi smo dali svoj doprinos ovoj sceni. Kolege Stefan Strugar i Milan Stanišić su dali iscrpne preglede, koliko smo upućeni prve takve vrste kod nas, o hip hop sceni u Crnoj Gori i onoj u Budvi. Odlične početne tačke za neka detaljnija istraživanja! Možete ih naći na linkovima ispod.
Podgorica je ove godine držala domaću muzičku priču itekako budnom. Ipak, godinu je otvorila bjelopoljska četvorka Alternaiva sa albumom „Zrno“ snimanim u spuškom studiju Stivi. Zrno je sniman u dužem periodu i povremeno je ekipa prethodnih godina puštala singlove, poput pjesama „Car“ ili „Egofrenija“, ali je kompletan skup sastavljen od osam numera stigao proteklog januara. Za one koji se tek upoznaju sa ovim bendom, topla preporuka je numera koja završava materijal i nadamo se najavljuje nove akcije Alternaive – „Ljubav ili sreća“. Fun Fact: Ova četvorka nam je otkrila i da je ovo album koji je razbio trodecenijsku muzičku tišinu tog grada kad su ovakvi formati u pitanju.
U Nikšiću je ove godine bio najvredniji dvojac koji stoji iza projekta Dvoeverie. ,,Accipimus Dolorem” je drugi album ovog gothic metal benda koji donosi atmosferu karakterističnu za devedesete godine prošlog vijeka. Po riječima časopisa Doom Heart: ,,Album je emotivno putovanje sa eteričnom atmosferom, sa očigledno mračnom pričom koja povezuje pjesme u melanholičnom rikošetu tonova”. Ista ekipa stoji iza projekta Sons of Eve i pod tim imenom objavljenog EP-a Solar Woe.
Iz Nikšića nam je stigao i odlični nastavak onoga što već decenijama gura neumorni Punkreas. Ova ekipa je odavno usvojila format EP-a, pa je „Stand Your Ground“ logičan dio slagalice. Napomenimo da iako su uvijek aktivni, poslednji dugosvirajući album objavili su prije ravno deset godina. Naravno, nije nedostajalo singlova i EP-a. Bilo kako bilo, ovaj manji format u potpunosti odgovara njihovom rifu i tempu, a pjesme poput naslovne numere i himničnih „Sloboda“ i „Ćuti“ su dokaz da su odabrali dobar način promovisanja svoje muzike.
Da ostanemo u istom ključu potrudila se Roba bez greška, objavljujući kratki trodjelni EP „Dolazak“. To što izdanje traje svega osam minuta i odiše kućnom produkcijom ovih demo snimaka govori dovoljno o muzičkim pretenzijama ove četvorke. „Grad bez ljudi“, „Nula“ i „Biću dobar“ su jasno koncipirane na panku, grandžu i nojzu.
Dosta južnije, u Baru, načela se možda i najzanimljivije muzička priča u Crnoj Gori ove godine. 9 je četvoročlana ekipa naslonjena na hard kor, NU i progresiv metal. Precizni i moćni rifovi su prvo oružje ovog benda, ali ne i jedino. U dosadašnjih pet singlova nazire se više nego odlična polazna tačka za ono što se nastavlja i ove godine uz prvi video spot za numeru ,,Slamka spasa”. Sa nestrpljenjem čekamo februar i njihov nastup na novoj Rockstrikciji.
Iz Bara nam je ove godine stigla i saradnja gitariste Boža Gagovića iz Akademia benda sa rok publicistom Željkom Milovićem. Pod imenom VIS Bež objavljen je album „Život u molu“.
Sa primorja stiže i EP Jack Lupina. Njihov „U korak sa nevremenom“ donosi jednu varijantu sint-popa kroz četiri numere i kratki intro.
Još smo kratko na Jadranu. Iako je bend Kukavice u današnjem formatu sastavljen od članova sa primorja i Nikšića, ono što su oni studijski uradili potpisuje najvećim djelom bluz majstor Kristijan Đuranović. Pamtimo ga po radu na brojnim projektima (Free Jack, Light Under the Black Mountain…). Sada se oprobao sa bluzom prožetim pop rok projektom. Pet singlova koje polako otkriva tokom perioda dužeg od godinu dana vješto su upakovani u video forme koje ne narušavaju konstrukciju pjesama. Štaviše, fino nadograđuju ono što Kukavice imaju da otpjevaju. Od pomenutih pet singlova, dva spadaju u 2023. godinu, dok su se ostala tri očešala o sam kraj 2022. Vjerujemo da će ova godina donijeti uspješan nastavak serijala. Za sada poslednje epizoda se zove „Ljubav nek sja“ i objavljena je početkom decembra.
Bellerophontes (Strahinja Kovačević) je čovjek koji redovno na svoje kanale postavlja mnogo moćnu muziku. Takav je i EP „Intra Muros“. Kompozicije, sviranje, vokali, produkcija, pa čak i artwork su djelo jednog čovjeka. Za sve one koji vole izuzetno atmosferične muzičke komade ovo je prava adresa. Čekirajte i uživajte. Osim pomenutog EP-a autor je u svojoj režiji objavio još nekoliko, ništa manje kvalitetnih singlova.
Ako ste pomislili da smo završili sa crnogorskim albumima, varate se. Tek počinjemo. Jer, u glavnom gradu naše države se dešavalo puno toga.
Akter koga smo već pomenuli u sklopu hip-hop priče bio je dio i nekih drugih jako zanimljivih i veoma rijetkih dešavanja kod nas. Drug Cobra i njegove kolege iz Vrpce su prvo objavili nesvakidašnju stvar za naše podneblje – živi album sa obljetničkog koncerta povodom deset godina postojanja. Zahtjevnu produkciju audio materijala koji je snimljen u KIC Budo Tomović odradio je Bojan Bojanić iz Autogenog treninga. Na samom kraju godine su najavili novitet. U punom podgoričkom Berlinu u izmjenjenoj postavi predstavili su ono što su snimali u nikšićkom studiju Disorder. Ep stiže brzih dana.
Antonio Sanchez i kurvini sinovi su nas uhvatili na prepad. Ne stignete da skrenete pogled sa vješto spakovanog vizuala koji prati album, a prst je već kliknuo Replay. Dvadeset pet minuta odnosno devet pjesama koje su nastajale u podužem vremenskom periodu najbolje je sumirao kolega Stojan Stamenić: „Album je komedija od apsurda i autoironije, ali i (ozbiljno, ne šalimo se) odlično promišlje koncept i muziku. A, prije svega to je priča o samopoštovanju“. Dodali bi samo da je ovo nešto što se mora izvoditi uživo, jer tek će tu energija sputana među nule i jedinice striminga imati pravi smisao.
Još jedna neočekivana sila uzdrmala je Podgoricu ove godine. Pojačano prisustvo, ekipa koju čine Ilija Gajević, Pavle Prelević i Jelena Laban nije samo objavila užasno zanimljiv materijal i razbila ustaljena pravila na koja se vrlo često poklizaju novi, ali i autori koji su ranije radili u saglasju sa određenim žanrovima. Ova zanimljiva skupina ispisala je nove regule dok su sklapali konstrukcije svojih kompozicija sa albuma „U mojoj sobi“. Ako vuče na rep, onda snimaju rep… Ako tekst reži dodaju malo rifa iz Zoonove kuhinje… Ono što je najvažnije za ovaj muzički komad je to što je jedno od rijetkih ovogodišnjih izdanja koje je imalo premijeru uživo. I to kakvu. DIY u pravom smislu riječi. Izbjegnuti su svi standardni kanali prezentovanja materijala, otvorena vrata potpuno novog koncertnog prostora, pa makar i za jednokratnu upotrebu. Karta – ništa! Piće – donesite sami. Nastup – izuzetan! Eto domaćeg zadatka za ovu godinu. Može se i drugačije i bolje! Jasno je.
Da se može i mora drugačije pokazali su početkom godine, tačnije u martu i Kuhinjazz. Istoimeni materijal donio je pet instrumentalnih kompozicija. To što ih je samo pet ne znači da ne možete uživati u skoro sat vremena materijala. Samo će numera ,,Luna” ostati ispod kote od deset minuta. Autori su prilikom objave izdanja rekli da numere dočaravaju duh turbulentnog vremena koje ostaje iza nas, prožete mnoštvom emocija koje se međusobno prepliću stvarajući jedinstven muzički izraz u čijoj su osnovi jazz, funk, world music, prog-rock kao i primjese klasične muzike. Promociji ovog materijala nije pomoglo to što je ostao zaključan na striming platformama – prvenstveno spotify-u. Šteta, jer ovo izvanredno izdanje treba da bude dio svake bitne domaće muzičke kolekcije.
Nesvakidašnju avanturu je donijela 2023. godina. Jozef K – sint pop sastav sa kraja prošlog vijeka, pobijedio je vrijeme. Između njihova, sada već, dva albuma prošlo je punih 35 godina. Iako je sve bilo spakovano za nastavak odličnog „Zajedno u snovima“ koji nam je donio nezaboravne kompozicije kakva je, po našem mišljenju, među prvima „Miris kosmosa“, to se nije dogodilo. Zaturen u nepreglednim depoima RTCG-a ćutao je album „Idemo na mjesec“ do septembra prošle godine. Da ostane zabilježeno prenosimo liner notes (sic!): ,Album ,,Sniman je u studiju RTV Titograd marta 1989. godine. Sastav grupe Josef K.: Goran Nikčević, vokal, autor svih tekstova kao i muzike za pet pjesama, Miško Stanišić, bas i vocal, Miško Tamindžić, bubanj, klavijature, vocal. Autor muzike za pjesmu ,,Mjeseče povedi me” je kompozitor Dejan Božović, koji je radio aranžmane i produkciju, svirao gitaru, klavijature, ritam mašinu i bio vokal na albumu. Gosti na albumu: Igor Perazić, hor Muzičke akademije, dječji hor ,,Zvjezdice”. Obrade: Righera (Vamos a la playa), Scialpi (Rocking Rolling) i The Beatles (Yellow Submarine). Cover za Youtube: William Gedney. Iako materijal nije dokučio sjaj svog prethodnika, izuzetna je slika jednog vremena i jedne zemlje. Možda i više svojim putovanjem do slušaoca nego onim što ovo pakovanje donosi.
Dva albuma su ove godine prošla prilično ispod radara. A nije smjelo to da se desi. No, eto opet se vraćamo na priču o promociji, koja provejava cijelim ovim pregledom. Filip Gavranović, aka Pippo Corvino je svojoj ionako krcatoj diskografiji dodao još jedan naslov. Autora koji živi i stvara u Austriji, morali smo uvrstiti u ove redove ne samo po svojim vezama sa Crnom Gorom već i zbog činjenice da je album produciran u podgoričkom studiju Adrenalin. „In Traverse“ je materijal koji je samoizdat, a na kojem, ko prati njegov rad, učestvuju i neki od njegovih čestih saboraca kakvi su: Ángela Tröndle, Anil Bilgen i Balázs Balogh koji se pojavljuje i kao koautor jedne od numera. Zanimljivost ovoga albuma je što je jedan od rijetkih koji je dostupan na čvrstom nosaču muzike. CD, ali i digitalno izdanje “In Traverse” može se poručiti putem društvenih mreža, bandcampa…
Uz još manje pažnje stiglo je drugo pakovanje Beatz & Rhymes koje je uklopljeno u EP ,,Dare to Struggle”. Nakon albuma ,,Solid Fare” dosta se toga promijenilo i u zvuku i u postavi koju predvodi Bojan Đuković. ,,Dare to Struggle” sa svojih pet numera objavljen na jutjub kanalu B&R predstavio je znatno drugačiju zvučnu sliku. Za one koji su pratili rad benda (autora), ona svakako nije iznenađujuća. U novom poglavlju zapaženu ulogu su odigrale i dvije gošće – Sanja Raičković i Doria Nedović. Produkciju je potpisao Sick Touch Studio iz Beograda.
I za kraj godine prava poslastica. Ekipa muzičara koju na okupu drži spiritus movens Ivan Marović, a koja se uortačila na projektu Bisamkiez objavila je debi materijal. „I dreamt that I had done it, I awoke to find it true“ je skup od jedanaest raznovrsnih pjesama na kojima se osim jazza kojem prirodno pripadaju čuju i brojni drugi muzički uticaji, pretežno onih umjetnika koji u svom radu nijesu robovali stegama žanrova u okviru kojih su se razvijali. Upravo tako i Bisamkiez od numere do numere otkriva novu paletu i nove osjećaje. Taman kada poželite da se Portishedovsko “Evil Summer” nikad ne završi, počne novi film sa soft jazz ,,Mezzanine” ili futuristička gitarska vožnja sa ,,Steampunk Robots Overload”. Od berlinske adrese do istoimenog benda koji je stvorio ovakav biser sigurno je prošlo dosta vremena u nastajanju kompozicija. Snimanje materijala uživo u studiju Pejović Guitars na Cetinju je posebno dobra odluka ovog tima. Po našem mišljenju najvažnije ovogodišnje ostvarenje!
Ni tu nije kraj. 2023. godina je donijela i neke zanimljive početke, ali i singlove veterana domaće muzike. The Books of Knjige su se pojavili među običnim narodom i predstavili singl „Hoću da me ljubiš“ uz video nastupa u emisiji 24 minuta sa Zoranom Kesićem.
Gospoda Glembajevi su nastavili da povremeno objavljuju nove numere. Ovoga puta snimljen je i spot na podgoričkoj stočnoj pijaci. Efektnim vizualom ukrasili su odličan singl „Kaparadon“.
Nakon odrađenog rebrendinga četvoročlana ekipa Neonoen se oglasila video singlom „Dok ne udahnem te“.
Povremene objave svojih zaraznih pop funk hitova nastavio je i „misteriozni“ Rotko Stjuart. Ove godine objavio je „Pjesmu za Evroviziju“ i „Ja više ne znam ko si“.
Muzički studio Stivi i ove je godine bio mjesto na kojem se snimala raznovrsna muzika. Odavno usnimljena pjesma „Ka Nebu“ je donijela Bubnjivom i novi izuzetno zanimljiv vizual za koji je kriva ekipa Mediataga, a šuška se i o skorom izlasku albuma.
Kranji sjever potpuno novo ime domaće scene načelo je svoju priču singlom „Grad“. Psihodelično rok putovanje kroz betonske pejzaže modernog grada, ili makar onog naselja koje teži to da postane, lijep je i intrigantan prolog novog muzičkog poglavlja. Čeka se drugi singl.
Zanimljiv projekat iz Spuškog studija je i Dva Egora. Po izasku njihovog singla „Čekaću tebe ja“ zabilježili smo: „Zanimljivo će biti jednog dana čitati pop rok mape Crne Gore. Bend koji čine momci iz Rusije, snima u Spužu i pjeva na crnogorskom o nordijskom mentalitetu“.
Dok se čeka debi album amerikana skupine Šarđun, oni su udružili snage sa podgoričkim Partimejkersima i objavili singl „O, živjelo nam Zabjelo“.
Zanimljiv je i muzički povratak nekadašnje bubnjarke tinejdž benda Shin-Ei. Pod umjentikim imenom Dolce Hera podijelila je dva video singla, duete sa Ninom Žižić i Vladanom Vučinić.
Last, but not the least! Hvale vrijedno čitanje jednog crnogorskog tradicionala. „Još ne sviće rujna zora“ koju potpisuje SoulX3000 je saradnja Nikole Rajovića, poznatijeg auditorijumu kao DJ Mono, studija K2R i pjevačice Tine Džankić.
Svaka čast rijetkima koji su stigli do kraja ovog pregleda. Izvinjenje onima koji u njega nijesu upali, ali i poziv da nam svoje radove proslijede putem društvenih mreža ili našeg sajta. Kao što smo na početku rekli, gotovo je nemoguće ispratiti sve što se radilo u poslednje vrijeme u našoj zemlji. Cilj ovog, kao i svih naših ranijih novogodišnjih pregleda nije da biramo najbolje, već da zabilježimo sve ono važno što su domaći autori napravili tokom prethodnih 365 dana. Ove godine, srećom, i samo pobrojvanjae urađenog je bilo izazovan posao. Neka se takav trend nastavi!
D.L.