Moram vam pisati o bendu Helion Prime (vrlo melodičan i progresivan metal na tragu skandinavske scene kraja devedesetih godina). Prvo što sam čuo od ovog benda je razarajući singl „Remnanats of Stars“ i koja je najbolji primjer koliko znači kada se svi članovi benda uklope idealno. Bend za sobom ima tri albuma. Na sva tri albuma drugačiji pjevači/ce. Instrumentalno bend je na vrlo visokom tehničkom nivou i kompozicije su im odlične, međutim, svi pjevači/ce su bili prosječni. Prosjek je prava riječ, i upravo taj prosjek ih koči. Pjesme iako dobro zvuče, pate pomalo od nedostatka emocije i energije, a to je pogubno. A onda je došla Kayla Dickson na singlu „Remnants of Stars“ i sve su se kockice poklopile. Bend razvaljuje a djevojka ima glas od koga puca staklo te ga ona zna i te kako vješto koristiti. Pjesma je razigrana, poletna, energična, drčna a gospođica Dickson pjeva kao da joj je posljednja pjesma u životu! Žena razvaljuje!!! Tek kada su se našli, sa jedne strane vrlo tehnički dobar bend i sa druge odličan vokal, nastaje prava magija. Nažalost, i ova, kao i mnoge druge dobre priče, bila je kratkog daha.
Na kraju, nemam što mnogo da pišem o ovom albumu, jer pati od vokalnih nedostatka i gospođica koja pjeva na ovom albumu samo malo bolje recituje tekstove. To što ima prijatan glas nije nikakava pohvala jer ga koristi isto koliko i Bajaga. Nema života u njenom pjevanju. Žao mi je jer bend doista ima ogroman potencijal. No, to nije razloga zašto ih ne treba pratiti, jer čim nalete na pjevača/icu koja zna da pjeva, e onda možemo da očekujemo stvarno zanimljive pjesme.
Nikola Franquelli