mulj.net

crnogorski muzički portal

Fri11172017

Last updateFri, 17 Nov 2017 10pm

Idemo dalje

MULJ LOGO copy
Kao i prethodnih godina i ove će se desiti ponešto novo na našem portalu. Konkretno pokrenućemo par novih rubrika, od kojih je Naftalin rubrika koja će donijeti članke o rnr sceni u Crnoj Gori iz perioda prije novog milenijuma već startovala.

Planirana je odavno, ali je nijesmo htjeli pokretati dok ne nabavimo dovoljno zanimljivog materijala kojim bi obezbijedili njeno stalno održavanje. U njoj će zaista biti zanimljivih stvari. Takođe, napravili smo saradnju domaćim radio stanicama, par regionalnih portala i fanzina, tako da će i tu biti noviteta. Nova lica su već počela da pišu, a stižu i nekih novi likovi u narednom periodu. Tu je i novo osvježenje vizuelnog identiteta portala, engleske verzije dijela sadržaja...

Kada se sve pokretalo, bili smo uvjereni - jednom kada cijela priča krene da će po inerciji potrajati i te kako dugo. Početak kao i svaki je bio neizvjestan, ali zanimljiv i pun elana. Tokom godina je bilo kriznih perioda i vremena kada se manje radilo, ali nakon izlaska „E-Zion", (pdf izdanje mulja) bilo je i više nego očigledno da niko neće odustajati. Naprotiv, „redakcija" se proširila i sada pored osnovne postave tu je i niz drugih saradnika, koji, svako na svoj način, doprinose šarenosti i ponudi portala.

Kada se nešto radi iz čistog gušta, bez pritisaka dedlajnima, „sponzorima" i trkom sa održivošću medija, onda trajanje dođe samo po sebi. Sreća ovog portala je što je našao dovoljno istomišljenika, pa teško da može prestati sa radom u narednih makar deset godina.

Sa druge strane, ova priča je morala istrajati i zato što u vrijeme kada je portal pokrenut, bukvalno nije bilo mjesta gdje bi se moglo nešto pročitati o nekim manje poznatim svjetskim autorima, o domaćim da ne pričamo. Te stvari su bile na nivou kratkih informacija od par karaktera, a koncerti su se najavljivali u okviru servisnih informacija. Lijepo je sada vratiti se natrag i vidjeti kako su se rađali neki, danas veliki festivali, ali i pročitati tragove o nekim dobrim klubovima, festivalima i manifestacijama koje nijesu uspjele da održe svoju priču najčešće iz finansijskih razloga.

Mnogi se sjećaju da smo i na prvom sajtu koji je bio bez domena uradili neke gigantske stvari. Tekstove, intervjue, da je to stvarno fascinantno iz današnjeg ugla. Portal se jeste mjenjao vizelno i dizajnerski, ali mislim da kao struktura koja za cilj ima afirmaciju alternativne kulture kroz medij kakav je internet mi smo ostali na istoj talasnoj dužini, samo što su neke stvari sazrele, a neke se odavno ugasile.

Ne želimo misliti mnogo na ciljne grupe, kvantitet, uspjeh ili rokove, već se koncentrišemo na ono što svi volimo - rokenrol u svim mogućim oblicima i piskaranje o istome. Ne treba ni previše ozbiljno shvatati cijelu priču. Posao je prirodno bio podijeljen među svima i svako radi ono što mu je najmilije i što ga najviše interesuje. Mulj je osmišljen kao čisto volonterski rad i ni u kom smislu nismo ograničeni u tome. Nema rokova, ne moramo da zadovoljimo ničije standarde, očekivanja, i najvažnije, mulj nije podređen finansijskom uspjehu. Jedan dio redakcije su profesionalni muzičari a drugi dio je umiješan u muziku, na ovaj ili onaj način, već dugi niz godina. Publika je prepoznala da sav ovaj rad i trud dolaze od strane prije svega ljubitelja muzike i osoba koje kod kuće isto tako sa žarom slušaju iste bendove, idu po koncertima i pjevaju iste pjesme, a ne novinara koji za platu i po zadatku, možda odlično, ali bez emocije, odrađuju posao. Subjektivni pogled na scenu je pariran sa objektivnim razmišljanjem i postignut je jedan balans koji portal održava malo u sferi mainstream, ali i underground novinarstva.

Mi jednostavno pišemo i objavljujemo ono za šta mislimo da je vrijedno praćenja, a ne daje mu se dovoljno prostora u ostalim medijima. A takvih stvari je mnogo. Tržišna utakmica bilo koje vrste nas ne zanima, pa tako rasterećeni, pružamo informaciju svima sličnog razmišljanja. Iznenadili bi se koliko takvih ima. Tekstovi dostižu i po par hiljada čitanja. Kada smo ulazili u cijelu priču cilj je bio zainteresovati trocifren broj ljudi. Najljepše u cijeloj priči što se ta neka fina brojka napravila bez imalo reklame i buke. Sama od sebe.
Ono što nam je pomoglo da izguramo priču do sada je i otvorenost sajta prema drugačijim mišljenjima i novim saradnicima. Evo i ovim putem pozivamo sve zainteresovane da nam se jave, pa da vidimo o čemu bi to oni htjeli da pišu.

Ako i postoji neka ciljna grupa i tržište za ovu priču, u našem slučaju oni su u disproporciji, kao što je i tržište i alt kultura uopšte. Ciljna grupa što se tiče mulja raste, ali nije uslovljena tržištem. Iz razloga što dosta ljudi pročita mulj iz navike, uz kafu. I sa druge strane, što dosta ljudi iz regiona prati portal. Kada bi bili ozbiljna redakcija koja je posvećena ovome kao poslu, sigurno bi i tržište bilo sasvim dovoljno za neku vrstu održivosti što je slučaj sa portalima sličnim nama.

Svi, i članovi redakcije i saradnici, pišu isključivo iz ljubavi prema muzici, ili pisanju, ili oboma. Za ovih šest godina se nije desilo da je neko ko je želio da postane saradnik pitao „plaća li se to". Čak ni ljudi iz regiona. Za razliku od velikog broja sličnih regionalnih portala koji na nekoj vrsti honorara drže makar dva člana redakcije, pa ponekad i više, mi se održavamo na čistom volonterizmu. Neki zajednički stav, a opet smo do njega došli svak na svoj način, je da u onom momentu kada bi u priču ušao novac, to ne bi bilo TO.

Ljudi koji su do sada pisali su većinom iz Crne Gore, ali se u portal povremeno uključuju ljudi iz regiona. Najviše iz Hrvatske i Srbije. Zanimljivo je možda i da za sajt pišu neke od ličnosti iz javnog života. Osim Marka Pogačara, koji nam je ustupio njegove kolumne koje je nedavno sabrao u knjizi „Jugoton gori", pisca i rok novinara Danijela Konjarika i Jola Vučurovića koji piše svojevrsne muzičke kratke rezove o zaboravljenim, a važnim stvaraocima, te par novinara velikih crnogorskih medija kao što su Siniša Goranović i Stefan Strugar i domaćih i regionalnih muzičara, većina ovih aktera iz javnog života želi da piše pod pseudonimom, pa im nećemo otkrivati imena. A ima tu i nvo aktivista, univerzitetskih profesora i kulturnih radnika. Bilo bi zanimljivo nekad otkriti identitet pisaca nekih filmskih i muzičkih recenzija. Uskoro bi, kao kolumnista trebao da počne da piše i jedan dobro poznat muzičar iz regiona, ali kako sve zavisi od njegovog rada na novom albumu, ostavićemo tu priču za neki naredni prilog.

Mulj je za svakog od nas već postao neraskidivi dio bavljenja muzikom. Svima je mnogo značajno to što je Mulj definitivno „free speech" medij. Da ne pati od novinarskih kodeksa, i što ne teži da od ljudi koji pišu stvara novinare, već da izravna granicu između publike koja ga čita i ljudi koji pišu. Što se osjeti u svakom tekstu, to obraćanje publici koji daje jednu finu dijalošku notu.

Mulj je prevashodno nastao kao podrška domaćim snagama, bendovima, pojedinim muzičarima i svima koji se na bilo koji način bave muzikom. Zamisliti ovakav projekat, a ne obratiti najveću pažnju domaćoj sceni, je utopija. Na kraju krajeva, to su naši poznanici, prijatelji, kolege "po oružju" i potpora njima je osnova svega. Želja nam je bila da se scena ojača, konsoliduje i proširi, ali bez nekog pretjerano velikog miješanja i manipulacije informacijama, već indirektnim usmjeravanjem, dijeljenjem iskustva i organizacijom scene. U tome smo, zajedno sa drugim portalima i svim aktivnim akterima crnogorske alternativne scene, i uspjeli.

Jedino obraćajući pažnju na domaće autore, ovaj portal ima smisla. Da nema toga, mislim da bi kroz par dana prestali sa radom. Uostalom Mulj je i nastao iz želje da se brojni snimci, u momentima nastanka portala, prilično rijetki i najčešće ne baš sjajnog produkcijskog kvaliteta, sakupe na jednom mjestu, kako bi se pokazalo da se i u „Crnoj Gori – zemlji bez rokenrola" kako je nekada nazvaše (s pravom), svira i snima kvalitetna muzika. Danas ima toliko bendova i snimljenog materijala, da je gotovo nemoguće ispratiti sva dešavanja, ali trudimo se da opet saberemo sve koliko je moguće.

Vjerovatno smo prvi i počeli taj „trend" prikazivanja stanja u crnogorskom rocku. Konstatovali ga, kritikovali, hvalili, uočavali nedostatke i vrline. Sa druge strane prvi smo objedinili kakvu-takvu diskografiju svih dostupnih crnogorskih izvodjača i stavili je na free download. Mnogi muzičari i umjetnici su prve intervjue odradili za Mulj, što sve dovodi do zaključka da je ovaj portal prevashodno i stvoren da o tome piše.

Najveća preporuka i nama kao ljudima koji održavaju sajt i ovim bendovima iz naše zemlje koje promovišemo su Sabaton, Dog Eat Dog, Sham 69, Asian Dub Foundation, Fink, Kaizers Orchestra, Brit Floyd, Flogging Molly, Chris Eckman, Willard Grant Conspiracy, Spin Doctors, Buzzcocks, Fun Lovin Criminals, Toy Dolls, Richi Ramone, Real McKenzies, Paul Di Anno (prvi pjevač Iron maidena), Joe Strummerovi Mescalerosi, Anti Nowhere League, Vice Squad, Cock Sparrer, Dropkick Murphys, Beatalica, Red Alert i mnoga druga velika internacionalna imena koja su svoje priče kroz intervjue podijelili sa nama. U ovakvom društvu, malena, neki bi rekli nepostojeća domaća scena, dobija na značaju. Ako smo makar malo doprinijeli da se ta scena konstituiše i promoviše, mi smo već ostvarili naš plan.

Ovim pozamašnim uvodnikom šaljemo veliki pozdrav svim čitaocima i nadamo se dobrodošlicu nekim novim autorima.
Nikola, Đorđije i Dragan

Morrissey