Nova pjesma Phoebe Bridgers, Lost Boys, sadrži sve elemente koje njeni fanovi već očekuju: zavodljive harmonske modulacije, nenametljiv, ali emotivan vokal, te njen prepoznatljiv način korišćenja konkretnih detalja i anegdota, zbog kojih pjesma blista.
„Lost Boys“ je u suštini kolaž sastavljen poput filmske trake. Ide između nestabilnog putovanja u Berlin, nježnog trenutka s ljubavnikom u krevetu i refrena koji se poziva na družinu Petar Pana. Sve je to upakovano u toplu i raskošnu produkciju, uz doprinose autora i muzičara poput Jack Antonoffa, Alex G i Caroline Shaw, koja je radila na vokalnim aranžmanima.
Ipak, najvažniji stih u pjesmi dolazi u predrefrenu, gdje Bridgers pjeva: „This machine is killing me“. To je namjerno neodređen stih, otvoren za bezbroj tumačenja. S obzirom na to da je Bridgers zabranu korišćenja mobilnih telefona postavila kao jedno od glavnih pravila svoje predstojeće turneje po arenama, taj stih najvjerovatnije treba tumačiti kao snažan komentar kulture opsjednute telefonima.