More najboljih kompilacija iz još veceg mora odavno išcezlih bendova svakako nije novost u muzickom rok svijetu. Te stoga, The Sound of the Smiths – kao cetvrto posthumno izdanje benda sa svega cetiri albuma – nije baš veliko iznenadenje. No, ipak, ovaj best of reflektuje i daje formu lijepom i domišljatom post-pank melanholicnom zamahu benda. Stoga, ovo dubl izdanje se može prihvatiti kao pravi i istinski best of, narocito iz razloga što su njime obuhvacena raspoloženja i estetika sva cetiri albuma – od prastarog zvonkog pjevušenja The Smiths-a iz 1984 do ubitacne kompleksnosti Strangeways-a, Here We Come iz 1987… Ipak, drugi disk je pravo blago. Ne samo da se na njemu razvija ideja sa prvog cd-a, ukljucujuci sve što se nalazi na The Queen is Dead, nego se na njemu nalazi i nekoliko rariteta: demo snimci, izmjene, sve do pet neobjavljenih stvari. Naravno, The Sound of the Smiths nije komplet rariteta, niti je najsjajniji odraz onoga sto je bend stvorio, ali svakako pokazuje onu mudrost, graciju i intelekt kojima je njihovo stvaralaštvo prožeto.