Jako je bitno svakom albumu i svakom bendu prići imparcijalno i bez sujete. Ja sam pogriješio i „Everyday Demons” sam slušao vrlo subjektivnim ušima. Razlozi su nebitni za recenziju. Potrebno mi je bilo malo vremena i pravi momenat da bi barijera ega pala i sva veličina ovog albuma prodrla do receptora za užitak i centra za racionalno.
Prvo sam čuo da su predgrupa AC-DC, a to baš ne može svaki bend. A onda hvalospjevne recenzije … dovoljno da nabavim i preslušam album benda za koji kažu „da je nešto najbolje na rock sceni u posljednjih deset godina”. Na slične izjave se stvarno ne treba osvrtati jer je i u ovom slučaju pretjerivanje i dodvoravanje pojedinaca u prvom planu. „The Answer” jesu odličan bend i „Everyday Demons” jeste dobar album, ali bogme nisu novi Zepellin kao što ih pojedinci nastoje predstaviti. Pa što su onda The Answer?
„The Answer” su rock and roll bend. „The Answer” su rock and roll, veselje, tuga, melodija, optimizam, turneje, alkohol, droge, sex, distorzija, bubnjevi koji se raspadaju, spavanje na sjedištu autobusa, osmjeh, jutro sa prijateljima … sve ono što ama baš svaki rock and roll bend misli da jeste, a vrlo malo njih ima muda da bude.
Jeste, namjerno je recenzija dosta škrta, relativno neinformativna i jako generalna. Mogao bih vam pisati o tehničkim karakteristikama albuma. Koga to interesuje? Mogao bih vam opisati pjesme, uporediti ih sa poznatijim ili manje poznatijim pjesmama i bendovima. Kome je to potrebno? Mogao bih da vam pišem šuplje priče i izigravam prepametnog kritičara znalca turbo pametnog egoistu koji nije instrument u ruke uhvatio a ocjenjuje nečiji trud i rad. To svakako nije prihvatljivo. Meni je jedini cilj da vam predočim ugrubo što je ovaj bend, a sve ostalo je na vama.
Zato, prijatelji, ako zaista volite dobar, jednostavan i nepretenciozan rock and roll sa laganim prizvukom na sedamdesete godine, izvolite i odajte se poroku „The Answer”.
Nikola Franquelli