Bojan – Autogeni Trening

bojkan

IPAK IMA “PREŽIVJELIH”
bojkanDobili ste nagradu za najbolji debi album. Reci nam više o tome

Samim pozivom od strane organizatora naslutili smo da smo mi dobili nagradu za koju smo nominovani, ali smo definitivno to saznali kada je Petar Janjatović izašao na binu i proglasio nas pobjednicima. Nakon toga smo izašli i odsvirali pjesmu “Sve si”. Zahvalni smo ljudima, koji su par mjeseci preko interneta glasali za nas i time dali veliki doprinos, pošto je postojao i žiri, koji je odlučivao o nagradi, mimo tog glasanja. Sve u svemu, srećni smo jer je riječ o nagradi koja se odnosi na cijeli ex Yu prostor i nosi ime Davorina Popovica.

Kakve su bile reakcije? Pretpostavljam da je bilo i onih koji vas ranije nijesu slušali?
Pa znaš kako, tu je bilo ljudi različitih muzičkih profila, tako da i nismo očekivali neke “šutke”, ali smo se uglavnom dopali ljudima.

A šta kažeš na ovaj Janjatovićev komentar: „Kao novinar pratim scenu intenzivno, ali večeras sam nešto naučio. Uvjerio sam se kakvi talenti postoje u regionu, a mi o većini ništa ne znamo. Za mene su, recimo, Autogeni trening iz Podgorice i Libar iz Splita pravi šok. Oduševili su me i radostan sam što sam ovo vidio i čuo.”
Od početka smo vjerovali u svoj kvalitet, tako da je ta izjava samo potvrda svega toga, pogotovo zato što dolazi od Petra Janjatovića.

Koliko misliš da će vam koristiti ovo priznanje?
Znaš kako, ima raznih ljudi, mislim na ove što drže konce u rukama. Ja bih volio da ubuduće i dalje krčimo put svojom svirkom i muzikom, a ne priznanjima. A da će koristiti, hoće sigurno. Upravo zbog nekih od ovih, gore pomenutih, koji te cijene tek kada im pokažeš pehar.

Iako je veoma rano (nagradu ste dobili prije nekoliko dana) ima li već nekih promjena, poziva, bilo šta?
Pa nema još, ali su nam ljudi nagovjestili da “priča tek treba da krene”. Inače, moram da pohvalim svu tu ekipu iz Sarajeva. Stvarno su profi i super nam je bilo tamo.

Kakvi su planovi za ljeto? Ima li već zakazanih koncerata?
Ima već nekih nagovještaja za Budvu, Bar, Cetinje, Nikšić, Podgoricu, Herceg Novi. Što se tiče nekih daljih lokacija, trebali bi da sviramo u Odžacima u Vojvodini na Go Festu, u Struzi u Makedoniji, ali vjerovatno će u narednom periodu iskrsnuti još tih festivala.

Uporedo radite i album. Koliko je materijala završeno i kakvi su za sada utisci?
Pa završeno je možda 70 %. Ostalo je da Dinko snimi vokale i solo gitare. Ekipa iz PGP-a je sjajna, kako snimatelji, tako i ljudi iz uprave koji su nas uveli u svu ovu priču. Stvarno, samo riječi hvale za njih.

Otkud u PGP-u?
Svirali smo u decembru prošle godine u domu omladine Beograda, kao predgrupa Kandi, Kodži i Nebojši. Na tom koncertu su nas zapazili direktor PGP-a Ognjen Uzelac i njegov saradnik Dragan.

Šta da očekujemo od albuma? Možeš li nam dati ikakav uvid u ono što nas čeka?
Biće to dobar album.

Reci mi iz vašeg ugla, kakvo je stanje u Crnoj Gori kad je muzika u pitanju?
Mogu da kažem da je situacija mnogo bolja nego unazad nekolike godine. Pored nas i DST-a, ozbiljnije su se aktivirali i Qtera i VIS Gorenje, koji su odlični bendovi, a pojavio se jedan broj kvalitetnih novih bendova koji će, ako istraju, tek da zablistaju. to su: Gomila nesklada, Punkreas, Nedoderi,Vizant, Shin ei, BBCT, Off duty, Nineangle, Pandora…

atIma bendova, to je nesumnjivo, ali tu su i drugi momenti. prostori za koncerte, organizacija, radio, televizija, pa i sama publika. Kakvo je tu stanje?
Publike ima dosta, ali je tuga da i dalje ne postoji u Podgorici dobar klub za koncerte. A ni ostali gradovi se time ne mogu pohvaliti. Mediji su malo omekšali i to je dobro. Jedino se rtcg drži glupe, konzervativne tradicije i nema tendencije ka promjenama. Pohvale za SKC, Open sound, NVO za afirmaciju alternativne culture i slične organizacije, koje su počele da se cimaju oko koncerata.

Zaključak je da stvari idu definitivno na bolje. Misliš li da će ove mlade nade, imati snage da istraju, jer kao što znamo jedan od bitnih momenata je i zarada, koja je prilično nestalna?
Ono sa čim treba da raskrste u startu je upravo zarada. Autorski rok bendovi ne mogu da se pohvale da mogu da žive od toga što rade sa bendom. Čak ni oni poznati. Velika su odricanja u pitanju i veliki usponi i veliki padovi. Treba biti uporan i shvatiti bend kao porodicu. Treba voljeti nenormalno to čime se baviš da bi istrajao. To je sva filozofija.

Da li bi preporučio klincima koji dolaze da se bave muzikom?
Ja bi svakom preporučio da se bavi onim što najviše voli, pod uslovom da je mentalno zdrav čovjek.

Da, ali mladi izgleda ovih dana više vole da se bave politikom ili ulcom?
To je zato što zivimo na rubu egzistencije, pa isplivava negativna energija iz ljudi. Dok se na ovim prostorima dobro živjelo, gotovo da nije bilo takvih stvari, a onda je krenula lavina ratova, podjela, kriminala i raznih drugih nemorala, koja će, bojim se, promjeniti vrijednosni sistem, pa će biti moralno sve ono što je nekad bilo nemoralno. A možda je taj vrijednosni sistem već promijenjen, samo što ja ne smijem o tome da razmišljam previše.

Da li misliš da vaša i muzika drugih domaćih bendova (mada se ovo može odnositi i na cijeli region) može nešto promijeniti u tom vrednosnom sistemu? Na bolje, naravno.
Odavno sam se pomirio da ne može. Kad to nije pošlo za rukom EKV-u i još jednom velikom broju bendova, neće ni nama, vjerovatno, ali ćemo bar imati svoj mali svijet sačinjen od nas trojice i svih ljudi koji nas vole i poštuju, u kojem ćemo imati slobodu da kažemo sve što hoćemo, što tekstom, što muzikom.

Ali opet, taj svijet je bio mnogo manji prije 5 godina. Promjena je možda mala,ali je tu.
Jeste, ali kroz sličnu priču je prolazio i bend EKV recimo, evo uzeh njih kao najbolji primjer. Da ne spominjem Azru itd. Ti bendovi i dalje žive i možda su popularniji sad nego u to doba, pa ništa.

Misliš li da ovo društvo na neki drugi način može promijeniti sebe. Evo recimo AT i slični bendovi su samo kap, ali ima tu i nekih drugih faktora koji se moraju računati. Neki mediji, nvo, omladinske organizacije, pa i ove koje si gore pomenuo.
To je, kao, neka nada da će se nešto promjeniti, ali moramo imati u vidu činjenicu da ovi ljudi na Balkanu hoće vođu, a vođe vladaju po sistemu zavadi pa vladaj. Ovo gore što si nabrojao je, po meni, ono što te ostavlja u životu, u smislu da ipak ima “preživjelih” u ovom moru duhovnog i moralnog masakra.

Znači, ostajemo da se borimo?
Nemamo izbora. Tu smo da opstanemo i pokušamo nešto da promjenimo.

Znači li to da će AT, za razliku od mnogih drugih ostati u CG i odavde pokušati da napravi karijeru?
To ne znam, za sad je to tako, a šta će nam donijeti budućnost ne znam. Volimo Crnu Goru, ali se isto tako osjećamo kao kod kuće i kad smo u Beogradu, Rijeci, Skoplju… Najviše bih volio kada bi nas svrstali u jugoslovenski bend i kad bi time izbjegli sve političke prljavštine koje vučemo sa sobom, htjeli to ili ne.

razgovarao Lujo