Znate onaj čudan osjećaj, ono peckanje oko temena i olakšanost koju osjećate kad shvatite da se fenomenalan koncert jednog od vaših omiljenih bendova završio? E tako se potpisnik ovih redova osjećao, a vjerujem i velika većina ljudi koji su sinoć prisustvovali na Stadionu malih sportova, nakon svirke beogradskog kultnog benda Darkwood Dub.
U sklopu Underhill Festa nastup je bio zakazan za 22:30h. Ko zna zbog čega, obezbjedjenje je bilo žestoko, te je svako ko je pošao na koncert imao tu čast da ga dočeka dvadesetak “gorila” na ulazu na Stadion, koji je više ličio na Kapije Pakla sa ovom počasnom gardom koja je stajala oko njega. Unutra, ogromna posjećenost, mnogo više nego na KIC-u prošle godine, rekao bih. Beogradjani su kasnili sa nastupom već dobrih sat vremena i lagana nervoza počela je da struji kroz publiku koju je zagrijavao Thievery Corporation, pušten sa ozvučenja. Čija god da je ideja bila, dobar izbor. A kada je svirka počela, bilo im je oprošteno za toliko dugo i mukotrpno čekanje. Uz bučne ovacije Darkwood Dub izlaze na binu i riječima “Mi smo Darkwood Dub… Ovo je stvarnost” započenju koncert. Medjutim, ništa u toku naredna 2 sata nije ličilo na stvarnost na koju smo navikli. Hitovima sa poslednjeg njihovog albuma kao što su “Stvarnost”, “Šećer”, “Robote” zapržili su atmosferu, a ispratila ih je bučna publika konstantnim stadionskim pjevanjem, skakanjem i plesanjem. I zaista je sve izgledalo kao da smo u podnožju Kilimandžara i prisustvujemo ritualnom plesu nekog afričkog plemena. Zaista ima nešto kod Darkwood-a što se rijetko srijeće na ovim prostorima – njihova muzika u isto vrijeme zabavlja, ali i upozorava. Tako ste u publici mogli vidjeti razne sorte ljudi, od tzv. clubbera (ako takvo što može postojati u Podgorici) preko indie dječaka i starijih dama pa sve do depresivnih tinejdžerki kojima su stihovi “Budućnost čeka iza ugla” potrebni kao nova injekcija otpora teškoj egzistenciji. Da li treba pisati kako taj bend zvuči? Mislim da onaj koji je do sad spavao u pećini i još nije upoznao rad ovog benda, koji postoji dvije decenije, nije ni vrijedan trošenja mog vremena. Već odavno je svako kreirao svoje tumačenje, a meni je sinoć sve to zvučalo nalik domaćem Underworld-u. Ono što su ovih pet momaka odsvirali sinoć je fluidnije i pitkije od mnogih setova poznatih svjetskih DJ-eva. Sredinu koncerta obelježile su laganije pjesme, da bi pred kraj digli atmosferu do maksimuma starim hitovima kao što su “Kosmos”, “Zapremina Tela”, “O pustinji”, “Nedaleko odavde”… Podgorička publika, čini mi se, nikad bolje nije prihvatila neki bend koji je došao u Podgoricu u zadnjih par godina. Dok su prošle godine na KIC-u podgoričani bili nekako previše mirni i stidljivi, sinoć su na Stadionu malih sportova bili u najmanju ruku eksplozivni, pokazavši da su željni ovakvih dogadjaja u glavnom gradu. Upravo je “Nedaleko odavde” zatvorila set Darkwood Dub-a, koji su se, nakon bučnih ovacija, još dva puta vratili na bis. Koncert je zatvorila “U nedogled”, kao da su htjeli da podstaknu naše puste želje da se ovaj koncert oduži do zore. No sve ima svoj kraj, te se i sinoćnji koncert završio malo prije jedan poslije ponoći. Treba spomenuti da su ozvučenje, svjetlost, video bim i stejdž bili na nivou ovog puta. Darkwood Dub su sinoć odsvirali koncert kakav dolikuje samo zaista velikim bendovima i nastavili svoju turneju, a mi smo pošli kućama, orni i spremni za novi dan.
S. Strugar