Prong, jedan od bendova koji je tokom grunge ere snimao nešto drugačije od tadašnje većine, imaju novi album. Ovo je četrnaesti po redu. Bend je uvjek bio sinonim za mid tempo metal, pun gruva i jakih rifova praćeni tekstovima izraženih socijalnih tema. Zato su me i iznenadile prve dvije pjesme na albumu, vrlo agresivne i brze pjesme sa manje brejkova i njima standardnim tvrđih djelova. Uvodni djelovi na tim pjesmama, neka mi oprosti bend za poređenje, ali su kao da slušam Kreator sa početka devedesetih godina. Nije kritika, samo je meni ovo bilo iznenađenje.
Već od treće “The Uprising” bend se okreće više onome što su uvjek radili. Međutim, energija pjesama ipak pomalo varira, nije konsistentna, kao da je fokus benda bio malo pomjeren. Ko zna, možda i još jedna promjena postave utiče. Ima djelova koji jednostavno bodu uši, kao jeftine kompjuterizovane trube na inače odličnoj “Uncertain Truth”.
Tematika svih Prong pjesama je uvjek bila u socijalno društvenim sferama i Tommy Victor (vođa i autor pjesama) je zasigurno jedan od jačih tekstopisaca na sveukupnoj rock sceni. Čovjek sa nevjerovatnom lakoćom nalazi riječi da opiše što vidi oko sebe i što osjeća. Njegovi jasni i vrlo oštri tekstovi su uvjek pogađali u centar. Najinteresantnije od svega je svježina i elan koji je tako evidentan u svim njegovim tekstovima. Koliko god puta da piše o, manje više istim temama, uvjek su tekstovi vrlo zanimljivi i drže pažnju slušaoca. Primjer su “Commonsense Resolution” ili “Uncertain Truth”. To je jedan vrlo bitan element u metalu i baš detalj koji najviše odvaja rock svijet od svijeta bljutavog popa. Mišljenja i ideje izražene kroz tekstove nisu puka zabava i pjesmice za mentalno zabavište, nego teme koje tište, koje nas gone da razmišljamo i delamo. Razmjena mišljenja i, ako se slažemo, dovodi do spajanja ljudi.
Album zatvaraju sa obradom pjesme “Cruel Summer” benda Bananarama. Iz poštovanja prema ukusu onih koji su odrasli uz ovaj hit sa početka osamdesetih, samo ću reći da su Prong, u njihovoj izvedbi, dali život i značenje ovoj pjesmi koja u originalu zvuči kao upotrebljena mokra čarapa u gumenim ribarskim čizmama punim vode. Ipak nisam izdržao.
Svidjeo se ovaj album nekome, ili ne, činjenica je da Tommy Victor sa Prong izdao još jedan kvalitetan album. Kada se sagleda njegov rad i sa pojedinim drugim mnogo izvikanijim bendovima, lako se dolazi do zaključka da je čovjek vrlo uspješan na više polja, a da se nikada nije obreo u neke suviše komercijalne vode. Takav mentalitet i život postaju sve veća rijetkost pa vas zato i urgiram da date priliku ovom bendu i njihovoj diskografiji.
Nikola Franquelli