Prije svega, svim ljudima Srbije želimo sreću u novom poglavlju!
Nekako često se za jednog života dešavaju krupne političke promjene na Balkanu. Makar kada su u pitanju Generacija X, Y (Milenijalci) i Z (Zoomeri). Pregrmjeli su neki od nas i sve ratove i sve izbore i sve migracije i… koliko smo ostali normalni nikada nećemo saznati.
Još jedna generacija na istrajan i dostojanstven način, koji će se izučavati širom svijeta, ispraća jednu od najgorih političkih struktura koja se pojavila u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Da problem bude veći sve se to desilo u državi koja je već jednom uspjela da skine okove neslobode. I sve to u četvrt vijeka. Kako jedna država od 5. oktobra 2000. prođe sve to i dođe do 25. oktobra 2025. analiziraće mnogi. U igri prijestola učestvovali su i Slobodan Milošević, Zoran Đinđić, Vojislav Koštunica, Boris Tadić, Toma Nikolić, Ivica Dačić i mnogi drugi poput vjerovatno skroz zaboravljenih Mirka Cvetkovića, Zorana Živkovića, Milomira Minića… Od uspona Slobe do njegove ekstradicije u Haag prošlo je malo više od deset godina. Ko bi vjerovao da je samo toliko!!! Nažalost po zemlju i region, te godine su bile toliko intenzivne da „niko živ se ne seća, tolikih nesreća za jednog vezira“.
Novo poglavlje posrtanja zemlju će uhvatiti početkom druge decenije novog milenijuma. Od 2014. vlast će gravitirati oko nekadašnjeg ministra informisanja miloševićevske ere koga je Srbija uspjela da isprati ovog oktobra.
Nego! O politici svi sve znaju.
Muzika Srbije je uvijek bila važan katalizator progresivnih ideja te zemlje, pa i regiona. Često su rokenrol djelatnici prostora bivše Jugoslavije ispisivali scenarije koji će se kasnije dešavati u realnom vremenu. Međutim, te proročke pjesme najčešće nijesu dospjevale na „plejliste“ ulica. Tamo su stizale one kratkih, pozitivnih poruka, buđenja, nade…
Muzičku azbuku protesta svakako će uspostaviti 1998. godine prvi savremeni veliki bunt studenata u Srbiji. „Buka u modi“ Discipline, „Zajedno“ Plejboja, odnosno Filma, „Glas“ benda nazvanog Zajedno iza koga je stajao Gru i najšarenija skupina muzičara ikada (Dža ili Bu, Duda Bezuha, Mita Block Out, Familija, Rade Šerbedžija, Roze poze, Dragoljub Đuričić, Direktori, Del Arno Band, Oružjem protivu otmičara…) i mnoge druge himne ulice nadovezivale su se na zaostavštinu EKV-a, Brejkersa, Idola, Orgazma, Yu grupe, Bajage i instruktora… U njima su demonstranti pronalazili zrno razuma i model sa kojim su se identifikovali. Darkwoodi, Kanda, Sunshine, Ritam Nereda, Blaža i kljunovi, Džukele, DLM… pisali su početkom devedesetih pjesme koje su opisivale probleme društva i svega onoga što će se izliti na ulice krajem devedesetih. Prirodno se taj „Beograd je svet“ nastavljao na Beograd Slobodana Šijana, Miše Radivojevića, Gorana Markovića, Srđana Karanovića, Goranke Matić, Gorana Vejvode, Vlade Maričića i Divljana, Milana Mladenovića, Bogdana Tirnanića, Moma Kapora, Jugoslava Vlahovića, Boba Živkovića, Koraxa…. Takav Beograd je grlio i prihvatao ljude. I bio svijet u pravom smislu. A onda su došle dvije hiljadite…
Kada su 25. oktobra olovka i razum pobijedili u jednoj zemlji na brdovitom Balkanu u redakciji smo se zapitali koje su to pjesme obilježile ovu višegodišnju borbu.
Digitalno doba donijelo je nove uzuse, nove kanale i nove muzičke navike. Da ne pominjemo činjenicu da kada okupite pola miliona ljudi ne treba očekivati unison refren. Muzički karakter protesta očitavao je protest kao opštenarodni skup na kome se čuo i narodnjak i Severina. Na centralnoj proslavi nastupa DJ koji na Slaviji pušta uvijek aktuelnog Bajagu, ali i hrvatskog velikana Dina Dvornika.
Pjesme protesta u Srbiji su se kretale kroz žanrove i epohe. Išle su od dječijih, preko popa, roka, evergrina, navijačkih himni do hard kor narodnjaka. Parodiranje poznatih melodija i versa je bila gotovo svakodnevna stvar prethodnih nekoliko godina.
Tokom godina protesta, muzički stvaraoci su i dalje radili ono što najbolje znaju. Pjevali o trenutku, situaciji, boljoj ili nekako drugačijoj sjutrašnjici. Mnoge od tih numera zaslužile bi da budu uokvirene idejom na nekom vinilu. Samo da je vrijeme drugačije i da današnji slušaoci vjeruju u albume, kompilacije i ostale artefakte nekog prošlog doba, Naravno, kao što slušaoce više ne guraju albumi, tako ni izdavače ne gura entuzijazam. Kompilacije poput onih kakve su bile „Ovo Je Zemlja Za Nas?!? Radio Boom 93“ ili „Nas Slušaju Svi, Mi Ne Slušamo Nikoga!“ koje smo znali napamet tokom protesta devedesetih više ne postoje. Za vrijeme posljednjih protesta objavljena je, da mi znamo, samo jedna kompilacija. Radi se o elektronskoj muzici i kompilaciji nazvanoj „Bunt“ koja je okupila više od 30 di-džejeva. Marko Nastić, Pion, Kaligari, Nadezda kako najbolje znaju dali su podršku protestima.
Nas ovdje zanima i druga strana muzike. Kako nema nikakvih zvaničnih kompilacija, probali smo da sastavimo jednu svoju. Unaprijed upozoravamo da je ovo veoma subjektivan izbor pjesama. Neke su se mogle čuti na ulicama Srbije, neki nijesu, a trebale su. Neke nijesu i nijesu ni trebale, jer su same za sebe cjeline i crne kutije još crnjeg vremena. Po našem mišljenju, trebale bi se naći na albumu koji bi, makar sa naše tačke gledišta, treba biti kompiliran, snimljen i objavljen. Da ne bude sjutra da su „tri poljupca“ pobijedila Saurona i njegov Mordor u srcu Srbije.
Pjesme koje smo razmatrali su one koje su nastajale od 2014. naovamo. Uglavnom, da se mi nešto pitamo, soundtrack za promjene bi zvučao ovako…
MP – Svi u blokade
(…Tu sam na blokadi, gde ostvaruju se snovi…)
Ovo je jedna od rijetkih pjesama koja je potekla i završila na blokadama. Radi se o rep numeri sa 100k+ pregleda i odjekom koji je imala na ulicama. Spontano ju je tokom blokade Akademije umetnosti u Novom Sadu u decembru 2024. osmislilo petoro studenata treće godine muzičke produkcije. Kako kažu, za svega nekoliko sati. „Sa snažnim pozivom na akciju, ova pjesma postala je neizostavan dio prosvjeda, reflektirajući bunt i odlučnost ljudi na ulicama, za razliku od drugih, ova je i nastala u vrijeme blokada“, pisale su kolege sa muzika.hr početkom 2025. godine, nekoliko mjeseci nakon objavljivanja ove numere.
Marčelo – JBG
(…Pitaš čoveka gde je kičma, on ti kaže jebiga, pa šta ću sam jebiga, ja jedan, jadan, nebitan…)
Marka Šelića smo imali prilike da ugostimo na jednoj tribini davne dvije hiljade i neke u Nikšiću. I tada je upuživao na stvari koje su bile i koje imaju tendenciju povratka, ali i one koje polako dolaze. Isto to je od kada stvara radio kroz svoje pjesme, albume, knjige, pa povremeno i izvrsne uvodnike u epizode Dilana Doga. Iako bi ovoj kompilaciji možda prikladnije bile brojne druge pjesme koje je pravio sam ili sa kolegama poput „Ostrva mržnje“ ili saradnje sa dramom i Markom Luisom „Vazduh miriše na ludilo“ i „Vatra u mraku“, naša odluka je pala upravo na ovu kao prapočetak svog zla koje će se sručiti ne samo na Srbiju, nego na cijeli naš region.
Kralj Čačka – Stoj kolega!
(…mene brine kolega Promenić, taj čovek se menja kao dan, padne kiša, a on mokar, greje sunce, a on suv. umesto obratno kolega!…)
Još jedna pjesma o scenografiji haosa. Krajem 2018. Nenad Marić poznatiji kao Kralj Čačka objavljuje novi album. „Baci svetlost na put“ donosi numeru koja zvuči kao rekapitulaciji „Tesne kože“. „Stoj kolega!“ nažalost je hirurški precizan presjek društvenog stanja sa svim vlastima koje se smjenjuju, dok korupcija, privilegije i međusobne usluge opstaju kao trajni mehanizam. Marić u svom maniru izuzetno oslikava (zamislite usput je i akademski slikar) strukture koje su se raskomotile u ovim našim krajevima. Kriminalić, Izdajić, Mutljavić, Licemerić, Osvetić, Bankarić, Ubicić, Kulturić… Prastari će se podsjetiti Politikinog zabavnika i Patkovgrada gdje su ovakvi likovi živjeli život koji im prezime određuje. Jednako tako aktere u ovoj priči Marić pretvara u groteskne karikature (a u stvari su surova realnost) čije su osobine postale njihove javne funkcije, a uglađeno oslovljavanje „kolega“ prikriva ucjene, kriminal, kombinacije…
Nikola Vranjković – Zadrži svoj dah
(…Bez nade i straha nema pobeda…)
Kao jedan od najznačajnijih hroničara ovog prostora i vremena, Vranjković je još jednom zabilježio stvari i ukomponovao ih onako kako najbolje zna. Sve izgleda i odiše filmskom atmosferom. Dao je još jednom te 2018. godine soundtrack za doba koje će jednom proći. Ali kada… Pjesma se može čitati na više nivoa, ali smo je u prapočetke promjene osim vanvremenskih stihova svrstali i zbog izuzetnog videa snimljenog u slow motionu po lokacijama divnog Novog Sada. Među njima se nalazi i tamošnja željeznička stanica.
Goblini – Idemo do kraja
(…Koliko možeš kičmu da kriviš, Koliko treba da pobediš strah…)
Rijetki su bendovi koji su uspjeli preko svojih leđa da prežive i preguraju dvije političke tektonske promjene kakve su one sa kraja devedesetih i ove sada. Prolazili su Goblini kroz faze rada i hibernacije, ali su se uvijek vraćali „jači nego pre“ kako su znale reći novosadske kolege. Već je „Roba s greškom“ koja je vremenski van ovog našeg osvrta nagovijestila da su to oni naši moćni Goblini, samo stariji iskusniji i opasniji. Album iz 2019. „Jednina“ donio je niz numera koje bi mogle ući na ovu plejlistu. „Ja, ti ili on“, „Negde pred zoru“ ili bilo koja pjesma sa repertoara ovog šabačkog benda mogla bi biti na njoj. Mi smo se odlučili za „Idemo do kraja“, njihov posljednji singl koji je izašao prije nekih godinu i po ideji i duhu srž onoga što se dešavalo u susjedstvu posljednjih godina.
CBL(D) – Mladost, hrabrost, pravda
(…Vaše svetlo tera ovaj mrak, U vašem glasu ima i nas…)
Moramo priznati da ekipa rok veterane zvuči kao Artan Lili pojačan bluz drajvom. Ali to zvuči dobro! Gdje god da zagrebete bendove ovih ljudi doći ćete do borbe za neku bolju zemlju, sredinu… Evidentno je u ovoj pjesmi prilagođavanje stare garde novim tokovima. Iako njihove pjesme često odzvanjaju svim okupljanjima širom regiona, pokušali su dati i nešto drugačije. Haiku stihovi na haiku rifove, sve spakovano u dva minuta. Ne računajući 43 sekunde skandiranja na kraju 😊 Ne uvijek briljantno, ali na kraju efektno. Pjesma je lijep omaž Cana, Bajage i Loknera „onima koji dolaze za nama“… Iako se na youtube kanalu nalazi skraćenica CBL u brojnim izvorima naši smo podatak da je gitare svirao Dragi Jelić, pa otuda i ovo D u naslovu.
Šajzerbiterlemon – Mrtav čovek
(…znam da neću strahom doći do slobode, ali moje srce kuca a ti si mrtav čovek…)
Odlični Šajzeridonose ličnu priču. Zato ona možda i nije bila prikladna da se čuje na protestima. ALI… pjesma donosi važan uvid u ono što se dešava u mikrosvjetovima ljudi širom regiona. Primjenjiva je svakako na razne situacije i razne države iako je nastala tamo gdje jeste i kada je trebalo. Pjesma u stvari govori o vama i vašem nagomilanom bijesu i strahu i pokušaju da se iz nemoćnog negodovanja pređe u stvarni otpor. Pjesma donosi i dozu samokritike koja je svakako potrebna. Autor Jovan Sibinović objasnio je da je pjesma proizašla iz osjećanja nagomilanih tokom društvenih previranja, nakon tragedije u Novom Sadu i uključivanja članova benda u studentske proteste.
Short Reports – Grad
(…U tuđem svetu moram biti jak, Mislim da je kraj ponekad…)
Short Reports je dvojka iz Novog Sada koja je između ostalih koncertnih aktivnosti odradila dvije turneje u koje je uvrstila i Crnu Goru. Kada su krenuli na prvu od te dvije turneje, koja se zvala Yu Tour objavili su traku „Grad“. Ona će biti svojevrstan prelaz između dvije faze benda. Prvog izdanja na engleskom jeziku „Cats & Dogs“ i narednog „Vožnja“. Grad će simbolično zatvoriti za sada njihov posljednji album. Himničnost te numere odjekuje dugo nakon završetka slušanja materijla. Njene poruke takođe. Teško se nakon vjekova songwritinga boriti sa temom Grada. Short Reports je obrađuju iz jednog drugog ugla. Njihov „Grad“ vas prije svega hvata lijepom i jednostavnom melodijom, a onda otkriva svoje najjače adute. Nikad kraćih pet minuta i 43 sekunde. Rewind & Replay!
Del Arno Band & Hornsman Coyote – Još uvijek ima nade
(…Moji ljudi nikada glavu ne spuštaju, dobri ljudi bez rezerve veruju, Jer samo tako možeš pomeriti brda…)
Živimo u vremenu taglajna, sažimanih vijesti, rezimea i sadržaja koji prođu prije nego ih uspijemo i konzumirati. Zato, po našem mišljenju ova numera nosi dvije dimenzije. Krenućemo od druge, jer smo u mogućnosti, a i jer ima smisla. Strofe numere koju izvode najistaknutiji likovi reggae muzike u bivšoj zemlji vam daju digest verziju plana i programa kako bi jedno društvo moglo da funkcioniše. Na žalost ta jednostavna pravila se, jelte, ne poštuju… Refreni su taj prvi nivo i lajtmotiv pjesme… Da nije ove numere, njeno mjesto bi na našoj kompilaciji zauzeli „Investitorski bageri“ nastale kroz saradnju istih aktera. Provjerite i nju na netu!
Artan Lili – Mir i sloboda
(…Teško vreme, Život jeftina roba…)
O Artanima znamo sve što treba da znamo od Stutgarta Online na ovamo. Znamo njihovu energiju sa koncerata iz Podgorice, Nikšića, Herceg Novog… i znamo da je fokus njihovog stvaralaštva uvijek društveno aktuelna tema. Takođe, Artani imaju i bit koji odgovara i nešto starijim slušaocima, ali i novijim generacijama. Možemo lako da zamislimo ovu stvar kako razvaljuje sa zvučnika na „tamiću“ dok polako puzi preopterećen zvučnicima niz ulicu Vase Čarapića, pa put Studentskog trga!
Kanda, Kodža i Nebojša – Sloboda i ljubav
(…Pogledaj ova sva sunca u nama, Svetle najsvetlije…)
KKN su jedni od onih koji su preživjeli rihtere devedesetih. Srećom po nas, postali jači, bolji i kreativniji. I pored svih turbulencijama – na su istim pozicijama. Dvadeset godina albuma „Prekidi stvarnosti“ obilježili su objavom singla „Sloboda i Ljubav“. Tada su rekli da su uz slobodu i ljubav, vjera, nada i stav, osnovne vrijednosti i načela benda. „Verujemo da su to i primarne vrednosti ljudi s kojima komuniciramo, kao i onih koji se bave sličnim muzičkim žanrovima, iz sličnih pobuda i sa sličnim motivima“, objasnili su prilikom objavljivanja pjesme.
Samostalni referenti – Za neke nove ljude
(…Za neke nove ljude, da im bolje bude…)
„Pesme su pisane jezikom ulice…“ pjevaju Referenti. Malo je pjesama uopšte koje u sebi nose neko od osjećanja kakva su rezignacija, bol, melanholija, tuga, razočarenje… a da vam dođu u ambalaži koja vas istovremeno rastuži, razveseli i osvijesti. Ova pjesma objavljena rane 2017, iako vjerovatno nije pisana za političku situaciju u zemlji u kojoj je nastala, danas se bez problema može tako tumačiti. Referenti sa svojim prijateljima i porodicama, te dječijim horom pjevaju tako poznat i refren o ispravljanju načinjenih grešaka. Poenta refrena je da je repetitivan. Istu prirodu imaju i greške. Ova pjesma je neiskorišteni potencijal proteklih protesta!
URGH! – Pumpaj
(…nije ovo nikakva revolucija, ovo je kolektivna psihoterapija…)
Sumnjamo da današnje generacije, iako se HC vratio na velika vrata, znaju za ostavštinu benda URGH! Mi znamo, i svakako nam je drago što možemo od njih očekivati nove stvari. Njihova stvar „Pumpaj“ iz marta 2025. iako naslovom sugeriše jednokratnu upotrebu, svojevrstan je bedeker kroz novi milenijum na Balkanu, a uz određene detalje koji se pominju u pjesmi naročito vezana za Srbiju. „Ovo nema veze sa politikom već sa zdravim razumom“, pjeva URGH!
Dža ili bu – Crno sunce
(…Crno sunce pojelo je dan, Ti me sada grliš, s tobom nisam sam…)
Cijela diskografija ovog beogradskog sastava, od „Lepe kasete“ i „Hej mornari“ pa do posljednjih radova prožeta je modernom istorijom Srbije i svim onim što su njeni stanovnici preživjeli za to vrijeme. Naravno, Dža ili bu se bavi osim tih svakodnevnih vidljivih borbi i unutrašnjim nemirima i lomovima pojedinca. „Crno sunce“ je negdje između. Iako je i ovdje mogla da se nađe neka eksplicitnija numera, poput recimo „Diktatore“, odlučili smo se upravo za ovu zbog aranžmana i atmosfere nesvakidašnjeg za ovaj bend. Naravno i teksta koji je za ovu priliku sastavio Sabljar.
Ničim izazvan – Ja ne sijam sam
(…Sakrili nam svetlost, pod crne kapulje, Zar da se bojim da zasijam?…)
Iako je Ničim izazvan bend koji svi poznajemo jako dugo, ova pjesma je stigla u foto finišu trke kao vid podstreka onim neodlučnima za zaokruživanje nekog broja od 2 – 18 na glasačkom listiću. U stilu standardnih brojeva ovog benda kakvi su „Trideset“ ili „Pusti ljubav“, ekipa je u svom prepoznatljivom maniru upakovala jednu jako zanimljivu i proaktivnu pjesmu. Šteta što je zbog svih dešavanja prošla prilično ispod radara.
Atheist Rap – revanšizam
()
Za kraj se moramo vratiti tamo gdje je sve počelo. U lijepi Novi Sad. A koga drugog pomenuti osim one koji baklje slobode nose posljednjih nekoliko decenija. O njihovoj muzici i aktivizmu najbolje govore njihova djela i njihova publika. Iz mora pjesama koje su posvetili svojoj zemlji, ali i svima nama koji dijelimo slične sudbine za ovaj put izdvojićemo “Revanšizam”. Uz nju vas upućujemo na važne riječi koje su Atheisti podijelili putem svojih društvenih mreža, a koje završavaju riječima: “Sretna nam sloboda, čuvajmo je od zlikovaca i ne dozvolimo da nam je iko ukalja!”. Cijeli tekst pročitajte na: https://www.facebook.com/share/p/19cn2uuzTg/
Bonus track:
Blokada – Za milion godina
(…Nikad ne boj se, s tobom neko je…)
Koliko smo mogli ispratiti, protesti su bili prožeti dobro poznatim versima i melodijama iz prethodnih perioda. „Za milion godina“ je pjesma koju je jugoslovenski band aid koji je poznat pod nazivom YU rok misija. Davne 1985. velika zemlja kojoj smo svi pripadali je bila dio svijeta! Ovom pjesmom najveći autori toga vremena uputili su podršku Bobu Geldofu, koji se borio za pomoć gladnima u Africi, a čija je akcija kulminirala koncertom „Live Aid“ 13. jula 1985. Reinkarnacija te numere je djelo studenata raznih fakulteta među kojima su prednjačili FDU i FMU. Da su ostali pri originalnom tekstu sve bi ovo bila još ljepša priča, nažalost tu je i kraj pjesme sa novim tekstom koji je nepotrebno odvodi u meandre EPP-a i marketinga. A bojimo se bez nekog velikog efekta na cijeli proces promjena. Od nas svakako pet Bambija za odabir obrade, vokalnu izvedbu i energiju.
Special Mention:
Arsen Dedić – Kamarad
(…Ti si prijatelj mi bio, kamarade, Jednom gradili smo skupa barikade, Ja i danas živim k’o u dane mlade, Moj kamarade…)
Euforije zbog kraja jedne mučne vladavine ne nedostaje. Ali, na kraju sve je politika. Kako smo pomenuli na početku teksta nagledali smo se „sloboda“ i jutara koja (ne) mijenjaju sve! Dok smo pakovali ovu plejlistu sjetili smo se nekoliko promjena na ovim prostorima koje su se mogle mnogo bolje završiti. Zato valjda i doza opreza.
Zato za kraj, od Gevgelije do Triglava da se prisjetimo jednog prepjeva Arsena Dedića. Radi seonumeri „Camarade“. Sarajevski Diskoton objavio je 1985. godine njegov album „Kantautor“, jubilarni dvadeseti. Na dvostrukom LP izdanju Arsen je ponudio svoja tumačenja pjesama omiljenih domaćih i svjetskih autora: Jacques Brela, Gino Paolia, Fabrizio De Andréa, Sergio Endriga, Leonarda Cohena, John Lennona… Tu su i Kemal Monteno, Đorđe Balašević, Drago Mlinarec, Andrej Šifrer, ali tu je i Charles Aznavourov „Camarade“.
Dedić Aznavurove stihove prevodi adekvatno balkanskoj, a očigledno i široj situaciji. Neki se u revolucijama uzdižu na položaje, neki vjeruju u ideje. I čini se da je to osnova njegovog prepjeva. Na umu svakako treba imati vrijeme u kojem je nastao original, ali i Arsenova verzija. Pjesma je tu kao određena vrsta opomene.
Kuriozitet je da se u Aznavourovom originalu i Beograd pojavljuje kao mjesto dešavanje radnje. Legendarni francuski šansonijer pjeva:
„Kamarade
Znam da su ti dali ambasadu
Negdje u Karakasu ili Beogradu
Što se više uspinješ, ja niže padnem
Moj kamarade“!
Ova plejlista je mogla ići u nedogled. Očigledno je vrijeme koje je sada prošlo bilo inspirativno mnogim autorima. Ipak, negdje smo morali staviti tačku. Još jednom napominjemo da je ovo sasvim lična lista, a vi vidite kako izgledaju vaše pjesme slobode! Ovu našu možete slušati na ovom linku:
Redakcija Mulja