Damian Darlington je vođa ekipe koja već više godina nastupa pod imenom Brit Floyd. Oni na svojima dvoiposatnim nastupima ne samo da uspješno izvode muziku, već iznova stvaraju kompletan audio-vizuelni doživljaj koji su tokom više decenija prezentovali David Gilmour, Roger Waters, Richard Wright, Syd Barrett i Nick Mason ili jednostavno Pink Floyd. O kvalitetu Darlingtonovog benda govori i licenca koju su dobili od kreatora cijelog spektakla. Crnogorska publika će biti svjedok ovoga u Sportskom centru u Nikšiću 4. novembra.
Dugo godina si svirao sa The Australian Pink Floyd Showom, šta te je pokrenulo da oformiš svoj sopstveni Brit Floyd?
Svirao sam sa The Australian Pink Floydom sedamnaest godina i iako sam sa njima proveo mnogo lijepe trenutke i neka odlična iskustva, definitivno je bilo vrijeme da idem dalje i dam svjež pogled na muziku Pink Floyda. Prije dvije godine pokrenuo sam Brit Floyd sa muzičarima sa kojima sam radio sjevernoameričku turneju.
Šta crnogorska publika može očekivati od nastupa Brit Floyd-a u Nikšiću?
Sigurno možete očekivati dva i po sata najljepše muzike Pink Floyd-a ispraćene vizuelnom ekstravagancom svijetla, videa i čuvenih letećih objekata uvijek prisutnih na koncertima Pink Floyd-a. Vidjećete sve što očekujete od jednog vjerno rekreiranog Pink Floyd koncertnog iskustva. Nadam se da će Crna Gora uživati u onom što radimo. Mi jedva čekamo da po prvi put zasviramo za vas.
U Crnoj Gori ćete svirati set listu sa Pink Floyd-ovog novog izdanja A Foot in the Door. Da li ćemo imati prilike čuti neke bonus numere kojih nema na tom albumu?
Da, već više od pola godine na turneji izvodimo set pjesama koje su bazirane na albumu A Foot in the Door, tako ćemo uraditi i na ostatku evropske turneje. Povremeno smo ubacali neke ekstra pjesme poput Echoes i Pigs kao i cijeli blok pjesama sa albuma The Wall. Sve to je bilo mnogo zabavno i mislim da se radi o jednoj dobroj reprezentaciji Pink Floyd-ovog kataloga. Sviramo sve, od ere Syd Barretta do posljednjeg studijskog albuma Pink Floyd-a Division Bell.
Kako birate set liste? Po nekim specifičnim momentima istorije benda, ili vam se jednostavno sviraju određene pjesme?
Postoje neke pjesme koje se sviraju na svakom koncertu: Shine On You Crazy Diamond, Wish You Were Here, Money, Comfortably Numb… Pored ovih standarda, volimo da miksamo stvari i reprezentujemo sve ere ovog benda kako najbolje umijemo u ta dva i po sata koliko traje naš šou. Razmišljamo i o njihovim godišnjicama ili kako kažeš specijalnim momentima njihove istorije kada biramo temu za sljedeću turneju.
S obzirom da su koncerti Pink Floyd-a spektakli, da li ih je teško rekreirati?
Svakako je teško odraditi sve valjano. Pink Floyd su podjednako poznati po svom pionirskom radu kada je u pitanju binska produkcija kao i svojoj nevjerovatnoj muzici. Uvijek je izazov ubjedljivo rekreirati sve elemente koji čine jedan takav spektakl.
Koji je dio svega toga najteži? Produkcija, vizuelni efekti ili možda sviranje određene numere?
Ja i ostatak ekipe radimo na ovome veoma dugo, i iako nije lako svirati ovu muziku, a da to zvuči onako kako treba, svakako smo veoma iskusni i dobro se osjećamo radeći to. Mislim da je vizuelni aspekt izazov na svakom koncertu, naročito kada znate činjenicu da mi nemamo onoliko novca za njegovo izvođenje koliko to imaju Pink Floyd. Uvijek se trudimo da stvari izguramo onoliko koliko nam to dozvoljava oprema koju posjedujemo.
Nakon dvadeset godina sigurno nije teško izvoditi sve ove pjesme, ali kako je bilo na početku? Svi znaju da David Gilmour posjeduje te unikatne solaže.
Kada poslušam snimke kako sviram neke od tih dionica prije osamnaest godina, uvijek se naježim od onoga što čujem. Mislim da je najsigurnije reći da smo tokom vremena i ja i ostali postali mnogo bolji u onom što radimo. Naravno, tu uvijek ima prostora za poboljšanje. David Gilmour je odsvirao neke od najčuvenijih solaža u istoriji rok muzike i ja sam presrećan što imam priliku da ih sviram iz noći u noć.
Postoji li neki period stvaranja koji preferiraš u radu benda koji je očigledno mnogo uticao na tebe i tvoj bend?
To je svakako njihov srednji period u kome je Roger Waters radio tekstove i bio pogonska sila koja je stajala iza njihovih albuma. Ipak Dark Side of the Moon, Wish You Were Here i The Wall, kao ni ostali albumi, ne bi bili toliko zadivljujuća ostvarenja da nije bilo doprinosa ostatka ekipe.
Roger Waters završava The Wall turneju koja je proglašena za najuspješniju u svijetu muzike u protekle dvije godine. Jesi li imao prilike da vidiš ovaj spektakl?
Da, gledao sam ga u Mančesteru prošle godine. Vizuelno je zapanjujuće to što radi, svjedočite jednom stvarno nevjerovatnom iskustvu. Vidjeti samog Watersa na bini kako izvodi te pjesme, pa gdje ćeš bolje od toga.
Svirali ste i sa originalnim članovima Pink Floyda?
Imao sam dovoljno sreće da sviram sa David Gilmourom na njegovoj zabavi za pedeseti rođendan. Nevjerovatan je osjećaj svirati Comfortably Numb sa Rick Wrightom za klavijaturama. Neprocjenjivo je iskustvo uopšte dijeliti binu i svirati muziku koja je obilježila više od pola mog života sa nekim ko ju je stvarao.
Da li je ikada neko iz Pink Floyd-a prisustvovao vašem koncertu? Imate li neke povratne informacije od njih?
Da ja znam nijedan njihov član nije prisustvovao našem koncertu, ali sam siguran da su imali prilike da odgledaju DVD. Siguran sam takođe da će se to dogoditi u nekom budućem periodu.
Iza sebe imaš i nekoliko bendova koji su svirali autorske stvari. Da li sada imaš vremena za takve projekte?
U periodima između zgusnutog rasporeda turneja Brit Floyd-a pokušavam odraditi i nešto autorsko. Imam jedan akustični projekat koji se zove Acoustic Unlimited. Uspijem da odsviram nekoliko šoua godišnje. Radimo jednu mješavinu pjesama i instrumentala. Ima tu i džeza i klasike, roka, popa kao i keltske muzike. U svemu tome je dobar dio autorskih numera, a usput je mnogo dobro što imam priliku da sviram sa bratom i sestrom.
Možeš li preporučiti neki od prethodnih projekata?
Ne postoji mnogo toga od bendova u kojima sam radio prije Pink Floyd šoua da se čuje na internetu. Postoje mjesta gdje se može čuti Acoustic Unlimited, poput naše Myspace stranice. Takođe se na internetu može poslušati bend Helicopters u kome sam bio prije mnogo godina. To je zapravo putovanje niz ulicu uspomena, jer sam u njemu svirao prije dvadeset pet godina.
DL