Darko Rundek nas je ugodno iznenadio na Cetinju. Sve što sam potajno očekivao i nadao se – ostvarilo se, a to je: koncert koji je umjetnički doživljaj, sa naglaskom na aktuelan album, nikakva best of nostalgija i puno, puno kreativnosti.
Krenimo redom, Zetski Dom kao kraljevsko pozorište je idealan ambijent za koncert Rundekovog trija – izgledom, akustikom, i blizinom bine što garantuje prisan kontakt sa publikom. Darko Rundek, sa druge strane, krstari bivšom državom na Cargo Trio turneji, a početkom maja turneja je uz Dubrovnik, Šibenik, Podgoricu, Nikšić, obuhvatila i dva koncerta u Zetskom Domu na Cetinju.
Druga veče, potpuno rasporodana pozorišna sala je nekoliko minuta nakon 20h strpljivo čekala, dok se u mraku bine nisu pojavile 3 figure i odmah krenuli u neobičan uvod, koji je mutirao u Kurdistan, početnu numeru sa posljednjeg albuma Plavi Avion. World music, violine, zvuk sjajan a sam Rundek nenametljivo dominantan sa akustičnom gitarom u rukama.
Koncert je podijeljen u dva dijela, gdje je ovaj prvi predstavlja intimniji doživljaj sa publikom, uz zvuk koji zahtjeva pažnju i koncentraciju. Slijedi U borbi sa silama, i – hop, prva omiljena stvar i skrivena želja je ostvarena. Cargo trio zvuči kompaktno, ispunjeno i već u trećoj pjesmi – Sanjala si da si sretna, dolazi do provale energije, emocija i kreativnosti. Violinistkinja Isabel svojom violinom prolazi od tihih žičanh najava do nečega što zvuči kao distorizrani solo kakvog se ni Hendrix ne bi postidio. Duco Vranić svira klavijature, harmoniku, ukulele, kompjuter, kuca ritam, udara jednu činelu, za ne povjerovati, jer zvučni udar je takav kao da ih je minimum šestoro pred nama. Shvatam da je forma trija (koja je inače malo podcijenjena, a obično je davala čudesne rezultate) idealna kombinacija jer toliko kreativnosti i energije odavno nisam čuo. Muzičari su sjajni da se na momente ne primjećuje onaj u sredini koji sve to osmislio i napisao.
Publika je dobra, i vjerovatno već svjesna da ovo neće biti noć za ispunjavanje želja i pretamburavanje starih hitova, što bi muzičar Rundekovog kalibra slobodno mogao da uradi, i prođe lišo. No, nižu se pjesme sa posljednjeg albuma (a tiha atmosvera pocrtava autorov pjesnički kvalitet), među kojima i Indijanska (još jedna ostvarena želja) sa ponekom starom i nakon skoro sat vremena prvom dijelu je kraj.
Drugi dio koncerta obilježava jači zvuk i žurka odmah počinje. Svega dvije (na moju sreću) Haustor numere (treća če biti ostavljena za bis), ali pregršt veselog tempa, trio prerasta u orkestar, ređaju se Ljubav se ne trži, Ay Carmela…
Darko Rundek je uz sve i jako dobar frontmen, koji uz svu nenametljivost itekako zna kako voditi publiku kroz koncert, ipak je on dugo na sceni, i to se vidi, u najpozitivnijem smislu. Publika je u transu, u zraku su ruke (svirale su se i Ruke), i ugodan ambijent Zetskog Doma je sada mali i tijesan za opšte veselje. Rundek usput objavljuje da je upravo rođendan Dušanu Vraniću, pa publika pozdravlja. Apokalipso za kraj (bilo bi super ako apokalipsa bude ovakva)…i naravno bis koji publika traži – i dobija. Ponovo nešto lagano i novo – Znak, čisto da se podsjetimo suštine koncerta i za sami kraj Šejn, po obećanju momku u publici i uz opšte odobravanje. Svi pjevaju, ruke su ponovo u zraku, a veliki Darko Rundek biva ispraćen kako dolikuje.
Nakon 2ipo sata svirke (sa puzom) Darko Rundek dokazuje veličinu i činjenicu da je umjetnički koncept ispred podlilaženja masi i da će to uvijek i svuda biti pravi put. Cargo trio je prosto nevjerovatan, a ni publika nije loša, naprotiv. Veliki plus za Zetski Dom, gdje bi bilo dobro da se više ovakvih događaja realizuje.
Tomislav Žegura
www.bruskin.me