“Odvedi me u zemlju galebova …”

Grupa Bolero osnovana je početkom osamdesetih godina kada Livnjak Mišo Bartulica dolazi na studije u Sarajevo. Grupa je dugo vremena imala status demo benda, često mijenjajući članove, naročito pjevača. Mišove pjesme su bile izuzetno zahtjevne u pogledu glasovnih mogućnosti tako da veliki broj pjevača nije uspio da se pronađe u njima. Postoji podatak da je kratko vrijeme član benda bio Mladen Vojičić Tifa. Nakon što u grupu dolazi mladić iz Vareša, Mile Anđelić stvari polako počinju da dobijaju obrise profesionalnijeg i ozbiljnijeg rada. Mile je već imao vokalnog iskustva kao pjevač sarajevske grupe Zov. Sastajalište ovih momaka bio je dom “Vaso Pelagić” na Grbavici gdje su puno vremena provodili uvjezbavajući svoj repertoar.
Ne praktikujući objavljivanje singlova, grupa 1986. godine napokon izdaje svoj prvijenac – album “Na kraju slavlja” za sarajevski Diskoton. Iako medijski izuzetno slabo propraćena i promovisana zbog Mišovog odlaska u JNA, ploča dostiže zavidan tiraž. Hitovi “Galebovi”, “Sjećanja”, “Moja generacija”, “Na kraju slavlja”, “Dajana” velikom brzinom se uvlače u uši slušalaca i osvajaju njihova srca, prije svega toplinom i snažnom emocionalnom reakcijom pjevača koji je za vrijeme snimanja bio na kraju neuspjele ljubavne veze. Postavu koja je snimila prvi album sačinjavali su: Miroslav Mišo Bartulica (gitara), Dino Olovčić (klavijature), Mustafa Čizmić Čizma (bas), Zoran Grabovac Graba (bubnjevi) i Mile Anđelić (vokal).
Drugi album, takođe pod etiketom Diskotona izlazi 1988. godine i predstavlja svojevrstan omaž životu i djelu Sergeja Jesenjina, što predstavlja presedan i poduhvat vrijedan pažnje u domaćoj diskografiji. Snimljen je u Studiju 1 RTV SA. Albumu je dat simboličan naziv “O Jesenjinu”. Koliko je prvi album lansirao grupu Bolero na ex yu scenu, toliko ga je ovaj drugi na toj poziciji učvrstio. Promocija ovog albuma obilježena je velikim koncertom koji je održan pred katedralom u Sarajevu. Prvi tiraž albuma bio je 100.000 primjeraka, što dovoljno govori o granicama popularnosti na kojima se našla grupa Bolero. Po mnogima najveći hit ove grupe, prekrasna balada “Jelena” našla je svoje mjesto na ovom albumu. Pored nje tu su još energične “O Jesenjinu” i “Sviri harmoniko, tugo, tugo” po autentičnom Jesenjinovom tekstu, zatim obrada revolucionarne “Konjuh planinom”, emotivna “Koščate ruke”, duboko ljudska “Pismo majci”. Kolorit i poseban ugođaj cijelom albumu dalo je gostovanje doajena jugoslovenske glumačke i muzičke scene Radeta Šerbedžije.
Grupa je namjeravala snimiti treći album sa Radetom Šerbedžijom u Subotici, u studiju Gabora Lenđela. Međutim, Bolero prestaje sa radom 1989. godine u namjeri da se pričekaju bolja vremena kad će se neke stvari popraviti.
Nakon solo albuma “Ludnik” (2005) Mišo Bartulica, izlazeći u susret velikom broju starih kao i sve većem broju novih poštovalaca grupe Bolero istu ponovo okuplja polovinom 2006. godine. Urađena je numera “Bosna u basni” sa njegovog solo albuma kao singl najava novog projekta i koncertnih aktivnosti grupe Bolero.