Srđan Aleksić, osamnaestogodišnji mladić je na dan Svetog Save, 1993. godine branio sugrađanina druge vjere, od čizama i kundaka onih koji možda i slave pomenutog sveca. O svemu ovom i danas se mogu naći zapisi. „Tako mu i treba kad je branio balije”, moglo se čuti u sudnici, a na njegovoj nadgrobnoj ploči piše: „Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost”.
Zbog svoje istorijske težine i aktuelnosti, ova priča o heroju i čovjeku za posmatrača je komad težak za varenje! Za režisera još teži. Lišiti ovu priču patetike, nacionalinih simbola i dnevne politike je ravno podvigu. Naročito ako znamo da domaća kinematografija nerijetko skrene u ovaj rukavac. Nakon rješavanja tih pitanja pravljenje filma je lagan posao.
„Obilježja su sporedna stvar u odnosu na osjećanja”, jednom prilikom je rekao otac Srđana Aleksića – Rade i sumirao ono što će Srdan Golubović prezentovati. Film Krugovi se vrti oko ličnih sumnji, lomova i pitanja koja režiser najbolje prikazuje kroz lik oca (odlični Aleksandar Berček): „Kamen kad baciš u vodu nešto se desi, pojave se oni krugovi… Samo me muči je li sve bilo uludo!” Oko ove zagonetke, Golubović dalje konstruiše mozaičku strukturu kroz tri paralelne priče – fikcije.
Nakon dva uspješna filma Apsolutnih sto i Klopka, režiser Srdan Golubović se uhvatio, zasada u svom opusu sa najzahtjevnijom pričom. Krugovi su zasnovani na priči koju svi znaju, a voljeli bi da je ne znaju.
Režiser vrlo često iznosi bojazan koju je imao tokom stvaranja filma. Kako napraviti film dostojan ovog čina? Slična pitanja je sebi postavljao i Alen Glavović, čovjek koga je tog kobnog dana Aleksić spasio, a koga u filmu igra Leon Lučev. „Plemenitost, čojstvo i junaštvo, samo je dio onog što je krasilo Srđu. Trebalo je da ja ležim na njegovom mjestu, ali se on tome suprotstavio. Nijedna riječ nije toliko jaka da bih njome opisao Srđu i njegovo djelo “, govorio je ranije Glavović.
Dvadeset godina nakon ljudskog, a revolucije vrijednog čina regruta Srđana Aleksića, Golubović prezentuje svoju priču. Razloge za ekranizaciju sumirao je u rečenici: ,,Živimo u vremenu u kojem ima vrlo malo empatije i to je globalni fenomen. Ovo je pravo vreme da se napravi ovakav film”.
U vremenu u kojem je medijska ekskluziva, a ne očekivana stvar, kada čovjek spasi čovjeka, trebinjski događaj dobija gotovo mitske dimenzije. Upravo zbog toga i ne čudi što ulice regiona odnedavno krasi ime našeg zajedničkog heroja.
„Pošto je moje poreklo crnogorsko, uvek sam, kao i svi Crnogorci, bio opterećen njegoševskim nasleđem”, govori Golubović dalje o temi filma. „Ceo sam život sebi postavljao pitanje šta je važnije, čojstvo ili junaštvo? I naravno da je čojstvo važnije i naravno da je branjenje drugoga od zla u sebi veće herojstvo nego branjenje sebe od zla u drugom. Mislim da je taj čin veći i uzvišeniji”, zaključuje režiser.
Iako je srž Krugova Aleksićev uzvišeni akt, sve oko njega čista je fikcija. Tu su tri priče koje istovremeno teku u Trebinju, Beogradu i Haleu u Njemačkoj. U Krugovima Golubović kroz nelinearnu strukturu, šetajući od grada do grada, povezuje tri priče i njihove aktere jednim (nad)ljudskim činom. ,,Kroz njih pokušavamo da postavimo pitanje da li postoji oproštaj i da li su ljudi, posle takve stvari koja im je obeležila život, sposobni da oproste”.
Golubović i scenaristi Srđan i Melina Pota Koljević su sračunato presjekli tragičnu Aleksićevu priču i umetnuli u nju svoj narativ. Iako se na prvi pogled čini da je ovakva struktura napravljena da bi komunicirala sa onima koji nijesu upoznati sa modernom istorijom našeg regiona, vrlo brzo se shvata da takav narativ bolje funkcioniše upravo na domaćem terenu. Uokviriti fikciju događajem koji je zavrijedio ulazak u sve istorijske udžbenike bivše nam zemlje, je izuzetno kuražan, na kraju i uspio poduhvat. Nada u drugačije razrješenje od onog istorijskog, opstajanje heroja Marka (Srđana) ostaje živa do posljednjeg trena.
Krugovi su već premijerom napravili značajan uspjeh. Prvi film sa ovih prostora koji je uzeo učešće na Sundance-u, jednom od najznačajnijih festivala nezavisnog filma, na kome je osvojio nagradu publike i nagradu žirija.
„Ovo nije priča o osveti, pa ni o iskupljenju. U ovom filmu, za svakog pojedinca, događa se nešto što je iznad ovih, očiglednih tema. Neki moraju preći preko žala, neki preko osjećaja odgovornosti ili sumnje. Sve se ove priče stapaju u predivnu narativnu tapiseriju koja proizvodi osjećaj da nijedno dobro djelo ne ostaje nekažnjeno”, stoji u jednoj od Sundanceovih recenzija Golubovićevog filma.
Nakon specijalne nagrade žirija na Sundanceu uslijedile su i premijere na Berlinaleu gdje je dobio nagradu selekcije Forum 2013 i u regionu. Par dana nakon premijere u Beogradu, došla je i podgorička posljednjeg dana februara.
Ovog 27. januara bilo je tačno dvadeset godina od herojskog čina iz Trebinja. Film je samo jedan od njegovih krugova, a koliko će ih još napraviti ostaje tek da se vidi.
DL