Foto finiš prošle godine ostavio je gorak trag. Među poslednjima ispisale su se tri legende. Scott Weiland, John Bradbury i grandiozni Lemmy Kilmister. Ipak po mnogim stvarima ovih proteklih 365 dana i nije bilo toliko rđavo. Posebno po našu malu scenu. Još posebnije po našu malu muzičku redakciju.
Da se mnogo ne dešava na planu svirki i klubovanja, nije nikom novo. Da se sve polako kreće ka svirkama za karte bilo je očigledno još prije par godina kada su i regionalci dolazili pod tim uslovima. Nadajmo se promjeni. Da se nije napredovalo sa zvukom je valjda najveća omaška koju domaće koncertne aktivnosti priređuju. Dobar zvuk je više izuzetak nego pravilo. Naša ekipa se na sopstvenom primjeru uvjerila u to. Jednostavno – odnose na relaciji klub-tonac-ozvučenje kao da je nemoguće uskladiti.
Festivali su tu gdje jesu. Prave iskorake onoliko koliko mogu u okviru mogućnosti koje su im nametnute finansijskim i marketinškim momentima i sve zanimlivijom regionalnom ponudom. U sudijskoj nadoknadi devedesetih u kojoj živimo pravo je malo čudo što i opstaju.
Još veće je čudo što je i ova godina, kao i prethodna, donijela zanimljiva izdanja. I to u većem broju nego ranije. Valjda smo, potpuno rasterećeni komercijalnim momentom cijele priče, izvalili kočnicu, pa rolamo i više nego što ovakva scena realno može. Ili treba.
Za razliku od par poslednjih godina, petnaesta je donijela jedno zanimljivo šarenilo. Hip hopa sada već po pravilu ne nedostaje. I to kvalitetnog. Prvi veliki rep betl je samo zabetonirao ono što se kuvalo donedavno, a i Randominacija na regionalnoj betl sceni je valjda neki valjan parametar. TUHHTŠ, Bacili, Strašilo & Story, Poetik, Masturbeator, Random, Necke, Stex… Ko hoće da sluša, sve je tu…
Ko hoće da ČITA, takođe. Crna Gora je konačno dobila pregled pop-rok scene do devedesetih godina prošlog vijeka. Pozamašan istraživački poduhvat se zbog obima prikupljenog materijala završio na početku balkanskih ratova. Do drugog dijela ćemo prilično čekati, najvjerovatnije. Krenulo se, to je valjda i najvažnije.
Sa druge, one komplikovanije strane bilo je takođe svega. Od prelijepih instrumentalnih albuma Pippa Corvina i Andrije Pejovića, preko kotorskog bluza, podgoričkih zoona i sančeza i standardnog nikšićkog HC-a / pank repertoara, do nekih novih metal imena. Ranije smo imali naviku da pobrojimo sve što se izdešavalo kada je autorski rad u pitanju. Sada je to već postalo teško za ispratiti. Nažalost ne iz razloga što se scena toliko razgranala da je dala nove plodove, već više zbog toga što autori još uvijek bez puno najave puštaju u etar svoje numere, pa čak i oni koji prate tokove ne uspiju da zabilježe sve. Upravo tako pod nos su nam došla nova imena poput sastava Mrav, Deaf Voices i The Lazarus Sign. Sigurni smo da se još sličnih projekata vrti po onim kutcima interneta koje ni famozni TOR ne obilazi ili nalazi na hardu u nečijem studiju i čeka da isti vrisne, pa da se plače kako je izgubljen najbolji album svih vremena.
Što se naše male skupine tiče, pa… više i nije tako mala. Osim što su naše redove pojačale, i prije svega oplemenile dvije dame, krenuli smo u neke nove akcije i animirali neke nove ljude. Da ne bude da se samo palamudi po vrld vajd vebu krenuli smo i u kampanju od vrata do vrata. Makar kafanskih. Ko nije bio lijen i posjetio neko od naših Premotavanja, zna o čemu se radi. Sa tim se nastavlja i u ovoj novodošloj godinici.
Osim toga, postali smo znatno bučniji. Pokrenuli smo servis koji, makar po posjetama i onome što se za tri mjeseca postojanja pojavilo na njemu – obećava. Da sve ostane na albumu Andrije Pejovića „Chameleon” i EP-u „Pu, spas za sve nas!” Zoon politikona – dosta je. Materijali zlata vrijedni!
No, srećom, neće se ostati na tome. Već za predstojeću godinu možemo obećati par finih iznenađenja. I na Bučnom psu i na Mulju i na Premotavanju. Ne očekujte manje nego što možete.
Da kraj godine bude fino začinje potrudila se i Mikrokozma koja je uspjela sebi da obezbijedi velikog izdavača. Njihov debi upisao se u catalog Dallas Recordsa, a mi sa nestrpljenjem čekamo da dođemo do istog i vidimo šta je ova trojka spremila
Za ovakvu zemlju i ovakvo stanje u muzici, kako fino naš pjesnik reče: „Ni malo, nije malo”!
bučni muljani