Duge godine nerada kao Alice in Chains, smrt originalnog pjevača, Laney Staley, solo projekti jednog dijela benda, nerad drugog, i onda nije čudo da su se širile skeptične priče o narednom Alice In Chains albumu. I tu stavimo tačku spletkama i skepsi jer je „Black Gives Way to Blue” dobar album, odmah ovako na početku i tačka. I dalje je to spori stoner Alice in Chains, sa Cantrellovim uvrnutim gitarama, ali ovoga puta sa kudikamo manjim naglaskom na skučenosti i depresiji što je najviše doprinos odličnog novog pjevača William DuVall. Koliko god da je Laney Staley bio harizmatičan i davao onaj poseban pečat zvuku benda, toliko je mir i prijatnost glasa novog pjevača dao ovom albumu jednu notu koja je mnoge itekako prijatno iznenadila. Možda se to najbolje da primjetiti u posljednjoj, „Black Gives Way To Blue” pjesmi. Dvije su pjesme izabrane kao predstavnici albuma, obje odlične, ali nikako jedine dvije koje bi se isticale nad ostalima. Provjerite „Lesson Learned”, „Private Hell” ili odličnu „Black Gives Way To Blue” koja savršeno završava ovaj odličan proizvod iz Alice in Chains fabrike.
Nikola Franquelli