Ludilo. Snaga je u bradama – dokazano. Ovi ljudi pržinjaju k’o ludi. Gibbons – Hill- Beard dokazuju i ovim albumom ne da su samo legende rock’n’rolla nego da itekako drže do tog statusa. Najvecća je satisfakcija za slušaoca da dobije ono što očekuje i smatram da je to veoma teško za jedan bend iako možda ne izgleda tako. Zašto bi to bilo posebno lakše za bluz u odnosu na neki drugi žanr. U ovom slučaju bluz = ZZ Top. Meni se uvijek sviđao taj rock u bluzu ZZ top-a, to preplitanje i taman kad se zaroka spušte me kad mi je najljepše – s’ pravom. Lord have a little mercy je tu, tu je miris whiskeya, miris Texasa i teksaška tuga u vidu “Over you”, ostalo je bucanje instrumenata i dobra svirka. ZZ top ostaju originalni majstori. Sviđa mi se što dok stare snimaju ovako dobre albume. Pa to je bluz.
ĐorđepunX
ZZ Top – La Futura
ZZ Top su se na autorsku muzičku scenu vratili na velika vrata, u najboljem mogućem stilu. Devet godina je prošlo od „Mescaleros”, trinaest od “XXX”, šesnaest od “Rhythmeen” i osamnaest od “Antenna” albuma, i niti jedan od ovih albuma nije opravdao staru ZZ Top slavu. Jeste da su svi imali svoje dobre momente, ali je to ipak daleko od onoga što su radili tokom najplodnijih dana. Nakon ovoliko godina, sasvim je normalno za očekivati da će bend izdati još jedan prosječniji album, i krenuti na turneju gdje će i dalje forsirati stare hitove (da se razumijemo, u njihovom slučaju to nije ama baš nikakva kritika, već su ZZ Top jedni od rijetkih bendova koji svojim starim hitovima svake godine udahnu novi život, kao što se itekako dobro može vidjeti na „Live From Texas” DVD-u) tako da nije za čuditi sva skepsa koja je vladala očekujući ovo ostvarenje, skepsa koja je bila jednostavno oduvana izlaskom „Texicali” EP-a, i zamjenjena isčekivanjem. Izlazi novi ZZ Top i ovih par pjesama sa EP-a zvuče nevjerovatno! – su bili samo neki od komentara.
„La Futura” je onaj stari karakteristični ZZ Top, onaj jedan kroz jedan ZZ Top dinamit bluz koji su kovali godinama, a sve provučeno kroz nevjerovatan ton Gibbons-ove gitare, Dusty-evog muljevitog basa, i unikatnog bubnjanja Frank Beard-a. E sada, jednom dobrom dijelu publike, stari ZZ Top je period sa “Eliminator” i “Afterburner” albuma, ali, ovdje se moramo vratiti još više u vrijeme, u dobre stare i davno prošle sedamdesete godine. Jeste, “Tres Hombres”, “Fandango”, “Tejas” … na te albume mislim i nije nikakvo pretjerivanje. Jedino što je drugačije, jeste ovaj današnji unikatni ZZ Top ton i zvuk instrumenata, i to tako leži da riječi ne mogu dovoljno opisati. Poslušajte pjesme „Chartreuse”, „Consumption”, „Heartache In Blue” (sa nevjerovatnom solažom na usnoj harmonici), ili „Big Shiny Nine” i uporedite ih sa „Brown Sugar”, „Just Got Paid”, „Move Me On Down The Line”, Hi-Fi Mama”… bože koliko ih je, ne mogu sve da ih uvalim u ovo nekoliko redova. To je to, to su te godine, to je taj blues rock and roll, to je ta igra instrumenata, nadopunjavanje i bubnjarske bravure, to je taj rušilački zvuk, zid od tri instrumenta, to su ZZ Top iz svog najplodnijeg perioda. Lijepo je rekao Reverend Gibbons da su dugo mjerkali što će i kako će i da je najlogičnije bilo da urade ono što najbolje znaju i umiju a da ne zapostave nova instrumentalna tehnička dostignuća, i u potpunosti su uspjeli u svojoj namjeri.
No, iako album obiluje rokerskim pjesmama da razmrdaju kosti i najletargičnijim fanovima, najveće iznenađenje dolazi sasvim neočekivano sa pjesmom „It’s Too Easy Mañana”, sporom pjesmom, najboljim i najdostojnijim nasljednikom velikih balada sa početka karijere. Ne znam ko, ili što je bila inspiracija za pjesmu, i potpuno mi je nevažno jer toliko ispunjava, pruža takvo nevjerovatno zadovoljstvo, da je sve ostalo u potpunosti nebito. Ovo je pjesma pred kojom se ovim majstorima skida kapa – po enti put.
„La Futura” je doista jedan iznenađujući album. Nakon toliko godina, nakon što je nada u nešto ovako počela da jenjava, ZZ Top ponovo uspjevaju da iznenade, da naprave pometnju na sceni i da sve fanove obraduju … ma da ih sve izlude sa novim pjesmama ovakvog kalibra, a da ne govorim o svim sretnim djevojkama. Stari majstori svima pokazuju kako se radi jedan veliki album.
Nikola Franquelli