Prije četvrt vijeka izbacio si jedini album veoma zanimljivog Psihopolisa. Kako je prošao „Padati u nesvest“, s obzirom na vrijeme, scenu i kulturu u kojima je stasao?
Ovako, sa distance proteklog vremena, moram priznati da mi je ostao „blues“ što album nije preživio vrijeme u kojem je nastao i živio. Bend je svoj pravi život i zvuk doživio tek poslije snimanja jer smo sa Mariom Šeparovićem pročistili i prosvirali album. Nekom čarolijom malo je toga ostalo zabilježeno, kako video, tako i audio. U to vrijeme, bili smo potpuno otvoreni i posvećeni tome što radimo, što nam je i donijelo jaku kemiju. Osobnošću potpuno različiti sve do trenutka kada krene muzika. Siguran sam da je to bio neponovljiv band, ali, koliko god smo bili posvećeni svom filmu, vrijeme je bilo izuzetno teško. Snimili smo i drugi album, ali iz svojih, privatnih razloga ga nisam želio objaviti i tu se na neki način priča završila.
I pored totalne kulturne propasti, devedesete su iznjedrile jake autorske bendove. Kako vidiš danas to vrijeme?
90-te su dale jake bendove i velike autore, dovoljno hrabre da uopće sviraju. Bilo je to otvoreno grotlo i osjećaj generacijskog beznađa, ali „gruva“ nije nedostajalo. I recimo, brutalnog brisanja koda razlike između dobra i zla – „padati u nesvijest“. Iako su nedostajale generacijske pjesme, možda su baš neke od njih i bile na drugom albumu… Tko zna?
Taj album je, po meni, donio neke od najzanimljivijih pjesama devedesetih. Hiljadu dana, Ulica, New York, Udahni, naslovna tema… su neki moji favoriti. Šta je tebi prvo na umu kada se prisjetiš ovog materijala i možeš li nam približiti neke od ideja iza njega?
Mislim da smo bili vrlo iskreni u tekstovima i poprilično moderni u svirci. U to vrijeme sam surađivao sa Slobodanom Simujlovićem na tekstovima. Svakako je i on dao dio sebe cijeloj priči. Ovako, sa distance nema ničeg čega bih se trebao postidjeti i to je bitno. Pjesme su uvijek filmovi, barem za mene. One se jednostavno rode i mislim da ih ne treba ni objašnjavati niti prevoditi. Mogle su da zvuče i drugačije, ali one su upravo takve kakve su u tom trenutku trebale biti. Svakako mi je namjera da neke od njih sviram i sa Zwouk-om, ali u nekom novom aranžmanu.
Najbolje se u javnosti primio Perar Pan. „Zamrzivač i pola svinje i luk i krompir preko firme“ je jedan od čestih muzičkih citata prilikom opisivanja odrastanja na Balkanu i promjena životnih prioriteta. Jesu li se stvari promijenile?
Sve se promijenilo, naravno. „Petar pan“ je u ovom kontekstu čovjek koji odbija da odraste. Tako izgubi sebe i svoje ideale, ili se preda u bilo kojem smislu, što je kroz život teška misija, rekao bih, i stvar vjere. Danas je novac važniji, više nego u to vrijeme. Nažalost, mnogi talenti upravo se zbog novca prodaju a to je put u propast.
Psihopolis je objavio i stvar „Vrati želju“ na kompilaciji „Radio Boom 93 – Ovo je zemlja za nas“. Je li ona trebala, s obzirom na promjenu zvuka biti početak nekog novog poglavlja, ili …?
„Vrati želju“ je jedna od pjesama sa drugog, neobjavljenog albuma… U pjesmama kao što su Kalemegdan, Sobe, Palestina, Kosmos, koje sam još ranije postavio na youtube, osjeti se da smo počeli ubacivati etno začine ili da tražimo muzičke modele kroz „trip“ svirku… naravno, kroz funk, rock i sl.
Šta ste nakon toga radili? Vidim da se na internetu mogu naći radovi koji su donekle uplivali u elektro zvuk.
Ja nisam prestao da sviram. Napravio sam „home“ studio, nastavio pisati i snimati. S vremenom elektronika mi je također postala zabavna i kreativna, pogotovo ako je uz živu svirku, dozirana. Ponešto od toga ostalo je kao demo snimci na you tube-u.
25 godina kasnije evo te sa novim projektom – ZWOUK. Reci nam više o tome.
Pjesme su u prvom obliku nastale u kućnom studiju. To mi je dalo vremena da izbalansiram emociju i energiju na albumu. Kada sam osjetio da je pravi trenutak kontaktirao sam svoju omiljenu ekipu muzičara da odsviraju i konačno producenta, Dejana Vučkovića i sve ostalo je bilo lako. Zwouk sam i zamislio kao bend izvrsnih muzičara, koji svirački rasturaju. Bend koji nosi jaku emociju. Muzički, spoj 80-tih i sadašnjeg vremena, privlačan i mojoj i mlađoj generaciji. I kroz osobno iskustvo i sazrijevanje davno sam prestao da lažem kad je muzika u pitanju, sa željom da koncerti budu ljekoviti i meni i publici.
Čini mi se kao da i ovdje ima nekog eha Psihopolisa. Osim što je prisutan basista sa kojim si i tada sarađivao, neki fragmenti poput teme u pjesmi Ljubav, prizivaju u sjećanje stvar Vrati želju.
Ima PSIHOPOLISA, naravno. Bez obzira na proteklo vrijeme, ta priča ima moj autorski potpis i iste muzičke korijene i uzore. Na primjer rif na kraju pjesme „Ljubav“, koji zvuči orijentalno, je zapravo uvod u instrumental „Hajdučka“ koju ćemo također svirati uživo. Inače, uživo će biti i drugačiji aranžmani, budući da nisam opterećen minutažom pjesama.
I uvodna stvar „Balkana“ je imala neko drugačije ruho. Koliko je tu materijala iz tog perioda, a koliko potpuno novog?
„Balkana“ je po mom izboru vjerovatno, najbolja pjesma koju sam ikada napisao. Kroz vrijeme je doživjela svoje promjene i verzije (postoji i talijansko-francusko-njemačka verzija). To je zapravo, ljubavna pjesma sa posvetom, ali može da se čita i na više nivoa. Balkana je zapravo lijepo ime i za zemlju u kojoj smo odrasli. Ili zapravo, ime za dušu ili dio duše koji nam je zajednički. Bez ikakve nostalgije za prošlim vremenima koje sam davno prebolio, ali imajući pravo na svoja sjećanja, ljubavi i prijateljstva koja nisu ubili ni rat ni nacionalizam ni svi užasi koji su nas snašli. Da se sluša i prihvati na cijelom Ex- Yu prostoru bila bi velika stvar.
Upravo na ovoj pjesmi crtaš neke linije koje će se provlačiti kroz ostatak albuma? Dijelom lične dijelom kolektivne priče. Možeš li nam više reći o njenom nastanku?
Pjevati i svirati Istinu za mene je jedini put. Zato je album i posvećen mojoj ćerki (Djecu ne smijemo lagati).
Prve kritike su prilično pozitivne. Kakvi su planovi? Pominješ da Zwouk iako je tvoje autorsko djelo, nije bend već projekat.
Mislim da ove pjesme zvuče jednako i u akustičnoj i električnoj verziji, stoga dajem sebi slobodu da svaki koncert zvuči drugačije. Želio bih da postava Malešević, Matić, Srzić, Gajin, Stojiljković, Klarić i ja, bude stalna postava. Ali, to su ljudi koji sviraju više projekata i potrebno je uskladiti termine. Postoji velika želja da se to dogodi, a sve ovisi i od odjeka publike. Svakako, između nas je uvijek bilo „reci, kad i gdje“, i za početak je sigurno, promocija albuma Zagreb, Beograd i Sarajevo.
Vodeći singl je pjesma „Orasi“. Nema onog starog pravila da su prvi singlovi A1 – A3 🙂
Bila je ideja da najprije krenemo sa singlom „Ljubav“ ali iz određenih razloga spot kasni. Zato smo krenuli sa „Orasima“. U pripremi je i spot za „Još jednom“ iza kojeg stoji „VAL produkcija“. Zatim spotovi za „Ljubav“ i „Balkanu“ te „Bezbolno“ kojeg bi autorski potpisao ZVOGANJ produkcija.
I ovoga puta tu je neizbježan društveni kontekst koji je i ranije bio prisutan u tvom radu.
Neizbježno, naravno. Do kraja Bola kroz ličnu priču priziva Ljubav i praštanje kao jedinu snagu koja nas drži da ne potonemo. Mijenjaju se sistemi i vlade a prijevara i laž uvek su isti. Sjetih se odlomka iz Pjesme „Ovdje se vrijeme kreće u dva smijera i svi znaju da nema kraja… kakvi će biti plodovi gnijeva kad sazrijevaju čitav život, dugoviječno i crno kao Gavran. Doviđenja do sljedećeg Rata.
Koliko ti je bitna konceptualnost. Izgleda mi kao da je album jedna zaokružena priča. Pominjali ste i neki „višak materijala“ koji će naknadno biti objavljivan.
Krenuo sam sa 14 pjesama, ali ih je na kraju objavljeno 10. I jeste konceptualno. Krenuo sam od ideje 3 albuma + 1 akustični i nadam se da ću u tome i uspjeti jer je već sve snimljeno u demo formatu. Ove 4 neobjavljene, ostavio sam kao singlove a možda i kao suradnju sa gostima?
Nakon Beograda i Pariza, sada živiš u Makarskoj. Kakva je muzička priča tog grada danas?
Makarska je grad koji ima veliku muzičku tradiciju. Još kao dijete sam provodio ljeta u Makarskoj te imao sreću gledati uživo koncerte Galije, Filma, Riblje Čorbe i drugih u Ferijalnom – Makarska. Tako da postoji i neki rock background. Danas u gradu postoji nekoliko izuzetno zanimljivih domaćih bandova kao što su Rezerve, Iskariotsky i Spiridon koji itekako drže nivo. Ovdje sam se lijepo skrasio, mali studio, blizina mora, druženja sa dragim, bliskim ljudima, muzika, gradele i sl. Muzike ima za različite ukuse s obzirom da je turistički grad. Naravno, da nađem svoja mjesta za dušu i tijelo u nekom lokalu uz more ili slušajući gitariste koji dobro rade to što znaju.
Ima li nade da Zwouk dođe do Crne Gore?
Naravno, doći ćemo u Crnu Goru što prije i podijeliti binu sa prijateljima iz Nikšića i Podgorice. Vrlo rado.
https://www.deezer.com/hr/album/81634022
http://itunes.apple.com/us/album/id1446447398
https://open.spotify.com/album/3YjKzXCJs6BLXnq2rhYhq7
https://shop.crorec.hr/crorec.hr/ws_o_izdanju.php?IZDANJE_ID=1001277
Razgovarao: DL