Možeš li za početak razgovora predstaviti bend Svemir našim čitaocima?
Svemir čine četiri full-time člana i jedna pridružena članica 🙂
Osnovnu postavu čine:na bubnju Matko Boršić, na basu i pratećim vokalima San Mikulec, na solo gitari Aleksandra Dokmanović, a ja se držim ritam gitare (povremeno akustične, povremeno električne) i pjevam. Pridružena je članica Ivana Žabkar na violini. Kao što vidite, zastupljene su i cure i dečki, a ima nas i u svim dobnim skupinama, tako da je razlika između najstarije osobe u bendu (mene) i najmlađe (Matka) ravno 18 godina, što se kaže, mogla bih mu biti mama… :D.
Unatoč tome što smo jedna takva heterogena skupina, s različitim muzičkim utjecajima, različitim životnim obvezama, različitim karakterima, svi skupa kao bend jako dobro funkcioniramo i super se slažemo i mislim da zajedno stvaramo nešto vrijedno.
Iza vas su dva albuma, i jedan živi materijal. S obzirom da ste relativno mlad bend, dosta puta se prešlo. Kako se čini sve to danas?
U ovoj postavi postojimo skoro točno tri godine (od septembra 2012), a pod imenom Svemir sviram od 2011. (s prvim gitaristom Robertom Kanizsaiem), što je već dobrih četiri godine rada. Prije toga, ja sam svirala solo ili u povremenim suradnjama s nekim prijateljima još od 2009-te, tako da sve skupa to i nije tako kratak period i danas mi se čini da je ritam kojim se sve odvijalo bio dosta prirodan i očekivan.
Naravno, svjesni smo da su i ti koraci koje smo već prešli zapravo mali i da imamo još puno, puuuuno za preći, i nadamo se da će biti prilike.
Objavili ste i zanimljiv live album. Takođe je zanimljiv način na koji ste ga objavili. Ograničen tiraž besplatnog digitalnog izdanja. Zašto baš tako?
Radi se o albumu na kojem se nalaze uglavnom pjesme koje su već objavljene na naša prva dva albuma, pa mi se činilo da nema smisla da to izbacujemo kao neko regularno izdanje. No, unatoč tome mislimo da je album zanimljiv – možete čuti da li i koliko falšamo uživo i da li ja pričam puno gluposti između pjesama, zatim možete čuti kako u bendovskim aranžmanima zvuče neke od pjesama s prvog albuma koje su studijski snimljene samo u akustičnim varijantama, i – možda najzanimljivije – možete čuti dvije sasvim nove pjesme koje nisu još uopće studijski snimljene, i koje će se naći tek na trećem albumu. Htjeli smo s ovim live izdanjem zapravo ponuditi svojim fanovima neku ekskluzivu, mogućnost da dobiju od nas nešto što nema svatko. Dovoljno je da nam se jave na naš FB page https://www.facebook.com/ssvemir
mail sve.svemir@gmail.com
ili putem bandcampa https://svemir.bandcamp.com
Već su puštena dva singla sa albuma koji je u pripremi. Možeš li podijeliti još neku informaciju o novoj ploči?
Moram reći da su ta dva singla jedino što ćemo pustiti s te ploče prije nego što bude cijela gotova. Želimo da, kada ploča izađe, na njoj bude puno novog i do tada nepoznatog materijala za buduće slušatelje, da ljudi koji nabave album imaju čemu posvetiti svoju pažnju i vrijeme i da im album bude zanimljiv i izazovan. Kao što sam malo prije rekla, osim ta dva single moguće je čuti i još dvije nove pjesme na lajv albumu, ali i njih ćemo još ispeglati i doraditi prije studijskog snimanja.
Kako teče radni proces u tvojoj radnoj sobi, a kako u grupi i kolio će se novi materijal razlikovati od prethodnika?
Radni proces u mojoj sobi je ono klasično kantautorsko mrdanje po akustičnoj gitari ili klaviru i črčkanje stihova po desecima papira i papirića, iz čega na kraju izađe neka pjesma, no puno toga odvija se i u našoj prostoriji za probe gdje se iz mojih akustičnih nacrta za pjesme formiraju bendovski aranžmani i gdje svi članovi benda dodaju, oduzimaju, i oblikuju te pjesme. Nedavno smo eto prvi puta napravili song na probi, iz zajedničkog sviranja, bez da sam ja ili itko drugi unaprijed donio neki razrađeni rif ili melodiju, i to me silno veseli jer jako volim tu zajedničku energiju, volim kada drugi ljudi donose svoje ideje u moje pjesme, a volim raditi i na tuđim idejama, i rado bih radila i na tuđim pjesmama.
Novi će se materijal razlikovati od prethodnika u toliko što će biti još više bendovski, ja se sve više igram i sa soundovima električne gitare (iako i dalje volim jako i akustiku i nećemo sasvim napustiti niti zvuk akustične gitare), i drugi članovi benda kao i ja rastu i napreduju, povremeno se i zamijenimo za instrumente, igramo se pjesmama i ne zanima nas držanje nekih prokušanih formula niti držanje unutar bilo kakve “comfort zone”, pa kuda nas to igranje odnese….
Zanimljivo mi je da ste jedan od rijetkih bendova koji dosta polaže u likovno oblikovanje omota. U digitalnoj eri sve se češće ova strana priče zapostavlja. Čini se da su omoti djelo istog autora.
Tako je, sve ilustracije koje možete vidjeti su djelo moje prijateljice i fantastične likovne umjetnice Ivane Kranželić. Moram istaknuti da je cover prvog albuma radila također odlična Željka Tkalčec, i napravila presladak jednostavni dizajn koji smo iskoristili i za majice benda, ali tu sliku nećete vidjeti nigdje na netu već je iskorištena samo za fizički CD (kojeg više nema jer smo prvi album rasprodali) i za majice.
Ivanine pak slike krase sva naša digitalna izdanja, za prvi album iskoristili smo njene postojeće slike koje je ona odabrala kako bi pristajale pojedinoj pjesmi (i svaka pjesma na youtubeu i bandcampu ima svoju ilustraciju), a za drugi smo otišli i korak dalje te je Ivana radila nove slike posebno za naše pjesme – ja sam joj poslala demo verzije pjesama i onda je ona napravila slike slušajući te pjesme.
Imali smo i nekoliko zajedničkih nastupa odnosno koncerata praćenih izložbom njenih radova, i to je svaki puta bilo super.
Kako se nas dvije odlično razumijemo i nadopunjavamo, namjeravam sličnu suradnju nastaviti i u budućnosti.
Ivanine radove možete pogledati ovdje: https://www.facebook.com/madmessdesign
S obzirom da ste dosta brzo napredovali, koliko se uložilo truda i vremena u onu drugu stranu muzike koja se tiče pr-a, marketinga…
Ja sam uložila dosta truda, kako u promociju svog benda tako i u promociju scene uopće, kroz projekt “Bistro na rubu šume” kroz koji smo izdali niz kompilacija regionalne nezavisne glazbe i koji je tokom 2013-te bio jedan od najprimjećenijih muzičkih događaja na ovoj našoj maloj underground sceni.
No, to bavljenje promocijom je, barem meni, dosta tricky stvar jer preveliko fokusiranje na to može ti skrenuti pažnju s onog što je ipak najbitnije, a to je muzika. Zato, ako sam u prevelikoj gužvi i ne stižem sve, ako se pojavi pitanje da li odvojiti vrijeme za stvaranje i vježbanje, ili za promociju, odgovor je ipak – za ono prvo. Pa kako bude.
U zadnje vrijeme kantautorska scena Hrvatske je jaka. Posebno njen dio koji čine cure. Je li to stvar trenutka i trenda ili su samo stvari legle kako treba.
Mislim da se radi o pukoj slučajnosti. “Trend” bi značio da se žene kantautorice pojavljuju u mainstreamu, da je to nešto općepoznato, nešto o čemu svi pričaju, nekakva masovna pojava, ali većina nas iz tog “ženskog kantautorskog vala” u Hrvatskoj još smo uvijek skroz ispod crte, daleko od mainstreama, skroz underground. Tako da mislim da nema smisla govoriti o trendu.
S obzirom da u muzici nijesi od malena, možeš li reći koliko je teško sa trideset i nekom ući u taj svijet.
Ne bih rekla da je teže nego s dvadeset i nekom, samo je drugačije. Kad si mlađi, možda ti je lakše pronaći suradnike za bend među svojom ekipom, imaš više energije, možda i manje obaveza, ali kad si stariji, imaš više iskustva u nekim stvarima, znaš se postaviti, možda i bolje stojiš financijski pa možeš nabaviti opremu koja ti treba za svirke, auto za bend, lakše podnosiš kritike… nema to baš puno smisla niti uspoređivati, svako vrijeme nosi svoje okolnosti. Moj je eto put bio takav da sam počela svirati tek u drugoj polovici tridesetih, da li bi bilo lakše ili teže da sam počela 10 ili 20 godina ranije – tko zna.
Ono što sigurno mogu reći je da nikada nije kasno da se čovjek konačno posveti onome što ga stvarno fura.
Muzika i matematika. Na prvi pogled različite, a opet…
Haha, da… ljudi to često spominju. Znaš da sam ja odlučila da ću studirati matematiku tek par tjedana prije prijemnog ispita za fakultet, a prije toga sam godinama pričala da ću studirati FILOZOFIJU!
Ono što je zajedničko tim trima područjima (teorijskoj matematici, filozofiji i muzici) je da su vrlo apstraktna i da traže puno intuicije. Očito moj mozak tako radi.
Pretpostavljam da svi u bendu imaju i neke projekte sa strane, ima li nešto što bi preporučili?
San je izdao solo album eksperimentalne instrumentalne glazbe koju možete poslušati ovdje: https://vanklokanband.bandcamp.com
Osim toga surađivao je sa Irenom Žilić, a naša violinistica Ivana također je Ivanina stalna suradnica, tako da, ako već niste, možete poslušati i Irenu, iako to svakako nije ničiji “projekt sa strane” nego punokrvno samostalno izdanje jedne od najcjenjenijih kantautorica naše generacije: https://irenazilic.bandcamp.com
Ja sam napravila nekoliko kućnih, akustičnih snimaka covera s različitim suradnicima i to možete čuti ovdje:
https://www.youtube.com/playlist?list=PLrec2d8HS2Dp3RMa7O6nt6l37BweDQZ5z
Imam u planu još jedan meni osobno izuzetno bitan projekt “sa strane”, za kojeg se nadam da će ugledati svjetlo dana tokom 2016-te, ali za sad ne bih u detalje.
dl