Evo pred kraj dvije’iljadejedan’estog ljeta dobismo još jednu poslasticu, za sve (nesrećne) rock sladokusce, mada ne toliko rock, koliko i sve ostalo što se čulo u nedelju veče u svježe otvorenom nikšićkom MNE pub-u. Mostarski Zoster se pojavio treći put u Nikšiću i odradio ono što je nekih 200-tinjak duša i očekivalo od njih. – Krš i lom! Ovi momci su prvi put u Nikšiću nastupili prije dva ljeta i po riječima pjevača, to je bila jedna od dvije najbolje njihove svirke otkako nastupaju, tradiciju su nastavili na ovogodšnjem Lake Festu, a da je ‘treća sreća’ dobra izreka, nedelja veče je pokazala. Preko jakih gitarskih rifova, do solo dionica koje je gitarista svirao sjedeći na ramenima momaka iz publike, do neizostavnih i duugih sing-a-long – ova s pravom se može reći da Zoster polako postaje nikšićki bend. Ta hemija koja se dešava na njihovim svirkama u gradu pod Trebjesom nije svakodnevna, a bendovi dolaze i prolaze i samo rijetki ostave tako jak pečat na sluh i utisak prisutnih. Dodavanje druge gitare i nečega što se učinilo da je klavijatura (perspektiva nije bila baš najbolja) definitivno je osvježilo live zvuk Bosancima, kojima se nadamo opet skoro, jer teško da će njihova kombinacija žanrova dosaditi fanovima u nikšićkom polju.
U finom ambijentu MNE pub-a – lijepa scena: pokupilo se i staro i mlado! Raznih godišta, raznih polova (iako su dva :O), a sve to skakutajući dva sata neprekidno, jer je bosanska petorka pičila bez predaha. Uz malo kašnjnenje, oko 23h, bend je počeo repertoar uz sigurne ‘Policija’ i ‘Gdje sam bio ja’ i do kraja večeri intenzitet svirke nije opadao. Kako se Bosanci spremaju polako za novi materijal, Nikšićanima su predstavljene i neke nove stvari, a koliko je Zoster dobrodošao u Nikšiću gradu govori i to da su prisutni i nove pjesme pjevali zajedno sa Mariom Knezovićem. Otprilike su odsvirane sve stvari sa njihova dva albuma ‘Ojužilo’ i ‘Festival budala’, mada jutjub čini svoje, pa su tako ‘Pustiću mozak na pašnjak’ i ‘To je bilo davno’, koje trenutno postoje samo u lajv varijantama, zaživjele kod Nikšićana čak i više nego dobro, tako da Zosterov novi materijal već sad obećava. Poslednjih par svirki bendovi su premješteni na lijevu polovinu lokala, pa je sav haos bio tamo i stacioniran. Mada, desna strana nije puno zaostajala, iako su izgleda zima, snijeg koji je provijavao, 18. u mjesecu, kao i praznici učinili svoje i onaj dio pub-a pri vratima nije bio popunjen. Uprkos tome, bend je pružio još jednom sjajan ugodjaj i tako se odužio svima koji su te večeri platili ulaz od 4 eura. Da li je ta cijena visoka?-možda jeste za naše prilike, ali da li je vrijedna?-vrijedna je svake pare! Vidjeti Knezovićev ludački ples po onoj malenoj bini, gitariste čija faca svira soloe takodje, a usput čuti kamen-temeljac ovog benda, bass gitaru, toliko prisutnu, a nenametljivu… Neprocjenjivo. Pjevanje publike do iznemoglosti je dovelo bend do stadijuma u kom su najavili kraj svirke, ali naravno zavarali možda samo sebe, vrativši se na bis od nekih 20-ak minuta. Iako se osjećao umor u glasu pjevača, čitav posao su odradili fenomenalno i više nego korektno i uz riječi ‘Hvala vam. Divni ste.’ Zoster je još jednom pokupio simpatije u Crnoj Gori.
U poslednje vrijeme javio se veliki broj bendova koji pokušavaju da spajaju ritmove, prave kombinacije, izbacaju reggae ton u prvi plan, a sve to postaje pomalo zamorno. Vjerovatno je došlo do zamora i u redovima rokera, pa su otkrili Bob Marlija i izmislili par akorda, pa sjeli i snimili, izbacili na internet. Sve je to u redu, samo bez pretjerivanja. Ako neko želi da se bavi sličnim stvarima, neka ode na neku od svirki mostarskog Zostera, da nauči kako je to biti prirodan, a prijemčiv za publiku. Jer, u tome je i poenta. Nikšić grad se zahvaljuje ovim momcima, jer nisu uradili ništa novo. Samo su bili oni stari, dobri i taj duh prenijeli na prisutne. Nadamo se skorom vidjenju i još jednom lijepom druženju.
Lawrence
p.s. palice nakon svirke služe da bi ih bubnjar poklonio nekomee