Od Bedema 2013. do ove svirke, decembra 2014., prošlo je više od godinu dana. Taačno toliko je prošlo od kad smo slušali Zoon Plitiokon u punom sastavu. Možemo samo da nagađamo kako bi momci zvučali i šta bi sve još postigli da nije bilo privremenog razlaza, jer ovo što se sad moglo čuti je potpuno zaokružen zvuk i identitet benda, vrhunska uvježbanost i samopouzdanje na bini, svedeni i konkretni tekstovi…
Ne treba previše trošiti riječi koliko je teško izgraditi prepoznatljiv i svjež stil u trojci, a onda i zvučati popunjeno uživo. U onom segmentu koji uglavnom nazivamo alternativnim rokom, to je kod nas do sad do kraja uspjevalo jedino Autogenom Treningu (na najvišem nivou ), a i njima je, ako se ne varam, za to trebalo malo više vremena i pretumbavanja nego Zoonu. Ovo što je proteklog vikenda na mini turneji po Crnoj Gori prikazao naš mladi bend je proizvod velikog rada i talenta, odnosno, što je možda najvažnija formulacija, proizvod riješenosti da se radi posvećeno.
Oko 90 minuta svirke teklo je kao pažljivo složena plejlista. Momci nisu bili lijeni da neke rane stvari prearanžiraju i prilagode zvuku koji su postavili kao definitivan kurs kojim bend ide. Jak i precizan gruv, Ilija svira i pjeva bez problema, štaviše, ako se ranije nešto malo moglo zamjerati vokalu koji je trpio u odnosu na sviranje, i to je sada podignuto na pravi nivo. Prisutni su ponajbolje reagovali na ekranizovane Čovjek pas, najnoviju stvar Želim, i naravno – Brate moj. Jasno je da je upravo stvar Brate moj već u tom ranom talasu rada bend izbacila u prvi plan kad su u pitanju mladi sastavi, ali ono što je najvažnije je da ih “slučajni” uspjeh te pjesme nije zavarao ni naveo na krivi put. Naprotiv, iskoristii su prisutnost i interesovanje javnosti, a ujedno nastavili da razvijaju svoj stil i koncept bez težnje ka populizmu. Generalno, utisak je da bend ima viziju kako i šta treba raditi, čak i u dvoje su se pojavljivali dovoljno da se ljudi ne pitaju đe su i da li postoje, a opet ne u mjeri da bi mogli dosaditi na ovako malom prostoru od 2-3 grada. Sigurno da je došlo vrijeme i za napad na gradove u okruženju i, naravno, festivale.
Minus utisak sa nastupa Zoon Politikona u Nikšiću postoji, ali nije vezan za bend. Bend je uživao jer je došao riješen da da najbolje od sebe i onoliko reakcije koliko su dobijali iz publike bilo je dovoljno da se to dodatno pogura. Ali, od publike koja forsira priču o sceni i rokenrolu očekuje se malo više kad dolazi naš bend koji je već pokazao da radi i vrijedi. Posjećenost skromna, a ljudi mahom sa energijom prolaznika koji su tu da osiguraju da neće propustiti neki ostatak od subote…Da li je problem standardno u besparici, u politici “nema svirke vikendom i prije 23:23” ili u nečemu trećem, pitanje je za neke druge tekstove…
Vasilijes