Prvo što upadne u uho kada preslušate najnovije izdanje Zoon Politikona je mnoštvo žanrova na svakom koraku. Kada sam bio u njihovim godinama (prije ehem, ehem godina) šaranje kroz razne stilove je bila najstrožija anatema, jedno veliko NO, NO, NO! Ako si roker, onda samo to i sviraš ili slušaš.
Ako si metalac, onda samo to i sviraš ili slušaš. Ako si punker… razumijete, da ne dužim. Bilo kakvi izleti u neki drugi, ili, ne daj bože, više pravaca, su bili žestoko kritikovani, strogo sankcionisani i generalno neprihvatljivi, a striktno držanje norme, oblika i pravila pravca su bili imperativ (barem za najveći broj bendova). Glupost i muzička zatupljenost su bila norma i samo su jazz muzičari i pojedini vizionarski indie bendovi izlazili iz kolotečine. Umjetnost se NE MOŽE zatvarati u kalupe i ograničavati. Ne mogu joj se stavljati amovi i ne može se dresirati. Svaki pokušaj dirigovanja, kad tad završi neslavno.
Danas uzimam Zoon Politikon i na jednom izdanju čujem rege, drum and bass, metal, punk, čisti rock… i pitaj boga što će još u budućnosti da umute, i to sve tako koherentno i prijatno zvuči da sam potpuno zanijemio. Kako je to nekada nevjerovatno izgledalo, a danas ovim momcima kao podmazano ispada iz rukava. Zanijemio sam u prvom trenutku. Već poslije toga je tijelo počelo da se kreće u nevjerovatno zaraznim ritmovima pjesama „Kupi mi”, „U? A!” ili „Svakog dana” i zahvaljujem se Bogu i svim Anđelima Džolijima što poslaše ove momke da pokažu ljudima da su granice samo zamišljene linije i nepostojeće prepreke.
„Bas eliminator” je treće (!!!) izdanje Zoon Politikon-a sa sedam pjesama – dvije snimljene u studiju Ultrazvuk nezaustavljivog Bojana Bojanića (Autogeni Trening) i pet live snimljenih u studijima radija Antena M tokom gostovanja za potrebe jedne od emisija, u visoko kvalitetnim studijskim uslovima koji su bendu dali sasvim novu dimenziju zvuka. Za dvadeset godina će imati „Zoon Politikon Antena M Master series session” 🙂 Pet pjesama su nove i najava za sledeći album koji će, koliko se čuje, biti jedno veliko rušenje i gaženje svih i najtvrđih zidova. Gruv je sveprisutan i svaka nota tjera na skakanje. Pjesme „Majka” i „Čovjek Pas” su sa prvog izdanja, ali, za ovu priliku, prepjevane u sasvim novom ruhu i sa obnovljenom rušilačkom snagom – i bend još jednom pokazuje kameleonski talenat adaptacije i transformacije i ono što sam maloprije spomenuo, gaženje svih granica i normi. Valja takođe napomenuti da je dizajn minimalističkog ali jako efektnog omota uradila Anastasija Kostić. Još jedna komponenta cjeline koja je uspješno odrađena.
Crnoj Gori je potrebna ovakva mladost, nasmijana a fokusirana. Ovi predjeli vape za njihovom golom iskrenošću i pokretačkom snagom. Potrebni su da drže kontratežu svemu tamnome što nas okružuje i budu nosioci transformacija, a ako još imaju i ovako izražen muzički talent, to bolje.
Nikola Franquelli