Završen je još jedan Underhill. Podijeljene su nagrade “Maslačak”, a ova godina bila je i jubilarna, pa su organizatori uspjeli da je obilježe i odličnom monografijom.
Deceniju i po postojanja festivala Underhill organizatori ovog događaja proslavili su objavljivanjem monografije “Stvarni život pod Goricom – 15 godina Underhill festa”.
Realizaciju monografije podržao je Filmski centar Crne Gore, a izdavač je NVO Crnogorski filmski festival u produkciji BIBI FILM-a. Urednik monografije je Miroslav Minić, dok je za likovno uređenje zaslužna Ana Matić.
Pored tekstova Minića, monografija sadrži tekstove autora među kojima su i Anđelka Nenezić, Vuk Perović, Sanja Jovanović, Oliver Sertić, Vladimir Perović, Marija Perović, Robert Tomić Zuber, Jelena Mišeljić, Luka Papić, Nemanja Bečanović, Maja Raičević, Lejla Dedić, Bojan Stijović, Mladen Kovačević, Morana Ikić Komljenović, uz preko 400 fotografija službenih fotografa festivala. Monografija takođe uključuje i skenirane tekstove iz različitih dnevnih novina i časopisa.
“Ova knjiga nije samo rezultat svih ovih petnaest godina tokom kojih smo radili UnderhillFest, već i prijateljstva koje meni i ovom timu znači najviše od svega”, izjavila je Anđelka Nenezić, direktorica UnderhillFesta.
Umjetnički direktor UnderhillFesta Vuk Perović otkrio je da ove godine prosječno svako veče ima oko četiri stotine gledalaca na UnderhillFestu, što ih čini izuzetno ponosnim.
Brojna publika u proteklim danima je imala prilike da vidi pregršt divnih ostvarenja, pa žiriju nije nimalo bilo lako da se odluči kome će dodijeliti ovogodišnja priznanja.
Nagradu Maslačak u Međunarodnoj selekciji žiri je dodijelio filmu “Neizbrisiva sjećanja”.
“Film o snazi ljubavi, Pauli glumice i nekadašnje ministarke kulture u Chileu i njenog muža Augusta, istaknutog Chileanskog novinara, koji su dvadeset godina u braku a Augusto je pre osam godina oboleo od Alchajmerove bolesti. Od tada se Pauli brine o njemu, puna razumevanja i ljubavi u pokušajima da očuva njegov identitet i sećanje. Kroz arhivski materijal i snimke kućnog videa njihovih života, film se bavi pitanjem pamćenja, ličnog i kolektivnog. Augustu je pisao o zločinima Pinočeovog režima da se nikada ne bi zaboravili a poslednjih osam godina, njegova zena Pauli pomaže njemu, da ne zaboravi nju niti svoj zivot. Film je jako intiman, pun poštovanja i saosećajanosti u ljubavi izmedju dvoje ljudi koji se nose sa nestajanjem,” navodi se u odluci žirija.
Nagradu Maslačak u Regionalnoj selekciji žiri je dodijelio filmu “Ova dobra zemlja” u režiji Vladimira Perovića.
“Ovaj film se na poetski način i sa izrazitim razumijevanjem bavi „malim čovjekom“ i njegovim usudom na krševiti krajolik u kojem obitava, kao i načinom na koji je taj krajolik oblikovao čovjeka i njegove svjetonazore. Unatoč tome što je postavljen u formi poetskog eseja, koji se prirodno oslanja na likovnost pejzaža i naturalizam lica, sam autor ovim filmom svjesno ili nesvjesno pruža uvid u svjedočanstvo jednog prostora i vremena, te time njegovo djelo prevazilazi datost teme i dodatno dobija na kompleksnosti i značaju. Iako ne pledira ka tome, ovaj film je od izuzetnog etnografskog značaja kao svojevrstan vid zavještanja budućim generacijama. Vladimir Perović u filmu „Ova dobra zemlja“ donosi inovativnu snagu, rediteljski zanimljiv i hrabar pristup koji nas svojom kreativnošću i svedenošću upućuje na stvaranje istovremeno artističkog i pitoresknog dokumentarca pred kojim je, vjerujem bogat festivalski život,” naveo je žiri u obrazloženju. Ovaj film je nagrađen i ocjenom publike. Prosječna ocjena bila je 4.9.
Specijalno priznanje u Regionalnoj selekciji žiri je dodijelio filmu “Dezerteri” u režiji Damira Markovine.
“Specijalno priznanje dodjeljujemo filmu “Dezerteri” autora Damira Markovine. Dokumentarni esej o generaciji mostarskih srednjoškolaca, koja na pragu svoje zrelosti ulazi u najveće iskušenje zrelosti koji odraslog čovjeka može da zadesi, razorni rat. Mozaik sjećanja sastavljen od razglednica i nijemih kadrova, pruža toliko prisutnoj filmskoj temi ratnih devedesete, inovativniji i drugačiji pogled. Kadrovima današnjeg Mostara suprostavljene su emotivne ispovijesti iz pisama upućenih iz izbjegličkih kampova rasutih i doprinose novom, dirljivom pogledu na ratni Mostar, i sudbinu mladih izbjeglica. “Najviše me boli što smo se svi razišli na ovako glup način“, u jednom trenutku se čuje ženski glas u filmu “Dezerteri” Damira Markovine,” navodi se u obrazloženju žirija.
Drugo specijalno priznanje žiri je dodijelio filmu “Šutnja razuma” Kumjane Novakove.
“Ratovi, zločini, silovanja žena i djevojčica od 12 godina poraz su čovječanstva koje će bez obzira na naša ignoriranja i šutnju zauvijek ostati u našim kolektivnim sjećanjima, a ne samo onih koje smo ponizili. Kroz hrabra svjedočanstva žrtava “slučaja Foča” i izuzetan umjetnički pristup filmskom eseju , redateljica Kumjana Novakova ostavlja jako vrijedan zapis kolektivnih trauma,” navodi se u obrazloženju žirija.
Nagradu Maslačak u kategoriji “7 kratkih” žiri je dodijelio filmu “Izlaz kroz ludaru” u režiji Nikole Ilića”.
“Izlaz kroz ludaru” Nikole Ilića koristi hrabar hibridni pristup, precizno upričavajući privatne arhivske snimke, negative i zapise sa sigurnosnih kamera, čime uspješno kodira različite aspekte svojih životnih prilika i unutrašnjeg stanja u datim okolnostima. Ovako pametan, snolik i životan filmski jezik balansira između ozbiljnosti i ironije, stvarajući film koji je duboko refleksivan i pristupačan. Ilić se, bez težnje za dubokim filozofskim raspravama, fokusira na svoj lični način suočavanja sa stvarnošću devedesetih, pružajući novu i
svježu perspektivu na već mnogo puta obrađenu temu. Na kraju, Nikolin film snažno rezonira i sa sadašnjim trenutkom u kontekstu globalnih sukoba, podsjećajući nas na značaj mira i zajedništva u vremenima konflikta ali i važnosti postavljanja i promišljanja pitanja IZLAZA…” navodi se u odluci žirija.
Specijalno priznanje u kategoriji “7 kratkih” je dodijeli filmu “Valerija” rediteljke Sare Jurinčić.
U obrazloženju žirija navodi se: “Ovaj eksperimentalni dokumentarac Sare Jurinčić demonstrira tehničku izvrsnost i motivnu snagu. Kroz svoj specifični vizuelni jezik koji je istovremeno intiman i katarzičan, rediteljka otkriva slojeve podsvijesti i stvara univerzalne arhetipske slike koje povezuju publiku sa ličnim iskustvima autorke.”