Jedna od značajnih kulturnih adres Hrvatske je pred gašenjem. Na čuvenoj adresi Mesnička 12 koja buja od kulturne istorije Zagreba, još uvijek se nalazi Kulturni centar Mesnička ili jednostavno KCM. Do kada će biti tako, ne zna se, ali vjerovatno ne zadugo.
Od 1978. do 1980. u ovom istom prostoru djelovala je zagrebačka Radna zajednica umjetnika, da bi se tokom osamdesetih godina prošlog vijeka tu redovno održavali koncerti. Ideja ljudi koji su se okupili u ovom prostoru od 2018. je bila oživjeti tu tradiciju. Oni su u tri cjeline ove kulturne oaze (kafić sa bibliotekom, umjetnička galerija i noćni klub) uspjeli spakovati preko 2000 programa.
Dvije hiljade dvadeseta i naredna godina i njima su nanijeli teške udarce, ali se klub uz pomoć svojih posjetilaca uspio oporaviti od korona krize. Sada su došle na red drugačije bolesti. O kakvoj je situaciji riječ, neka vam objasne organizatori kluba svojim riječima”
“Večeras, kao i narednih dana, naletite na naš “Tihi Bunt Deka Jam Party”, koji će nam poslužiti da se još malo podružimo, jer u danima ili tjednima koji dolaze KCM će prestati sa radom.
Kao i uvijek, domaći hrvatski OPG-i su uz nas, pa ćemo imati priliku i počastiti vas domaćim vinom, rakijicom i nečim za pod zub. Vjerujte, zaslužili ste, jer ste i sami glavni akteri ove priče i uvelike ste pripomogli da ova naša vizija “kulture kao Olimpa ljudskog bića” zaživi. Hvala vam…
I na kraju, za one kojie zanima malo više, reći ćemo samo to da smo u zadnje dvije godine gotovo svi zaposleni, od konobara do voditelja programa radili i po tri posla, samo da što manje svojim primanjima opteretimo KCM, kako bi ga nekako održali na životu.
Kroz 2000 programa, koje smo sami organizirali i isfinancirali, od institucija nismo dobili ni parkirnu kartu da barem besplatno pakirate dok istovarate svoje slike za izložbu ili bubnjeve za svirku. Umjesto besplatne karte dobili smo i vi i mi 14 miliona kuna kazni za parkiranje. Dalje ne moramo ni pričat’,sve vam je jasno…
Ono što si više ne možemo dopustiti, je da nam nekakav institucionalni polusvijet i njihovi jataci od jutra do mraka zadnjih pet godina bezočno skaču po glavi, ne možemo si više dopustiti stalno hodanje po uredima, raznašanje kulenovih seka, rakije i domaće hrvatske kreme od industrijske konoplje za njihove hemeroide, samo da bi saznali gdje se može nekako dobiti taj papir koji ti fali, ne možemo si više dopustiti da nas u svakom uredu dočekuju kao zadnju gamad bez imalo poštovonja, ismijavajući nas doslovno jer smo u starim šlapama i nemamo dva zuba, nesvjesni sami sebe, kao ni činjenice da ih mi plaćamo. I tako, jednostavno si ne možemo dopustiti da nas se skroz nešto okrivljava, kažnjava, a sve bez ikakvog vjerujte smisla, osim onog da nam uzmu sve kaj zaradimo i potroše na zajebanciju.
I ima još sto tih “ne možemo si dopustiti” i 1000 “nije pravedno” i 1 000 000 “zašto se tako ponašaju” …
No, ono što si možemo dopustiti je naša sloboda. Sloboda izbora. I ovo je naš izbor, toliko smo bar na kraju zaslužili…
Sve vas volimo, hvala vam i od srca vam želimo da pronađete i vi svoju slobodu, jer sloboda je start, a cilj je kultura. Umjesto medalje, dobiješ bolji svijet…
Ovima koji nas maltretiraju poručujemo; “Izvadite glavu iz vlastitog dupeta punog hemeroida i prestanite misliti samo na sebe…”