Bend Zabranjeno pušenje prošle sedmice je objavio saopćenje u kojem navode da tuže nekadašnjeg pjevača ove grupe Neleta Karajlića. Karajlić je nakon toga kazao kako mu izvođenje pjesama Zabranjenog pušenja niko ne može zabraniti. Nakon svega oglasio se Sejo Sexon.
Njegovu reakciju prenosimo u cijelosti:
“Ovim putem želim detaljnije obavijestiti javnost o razlozima da, pored tužbe protiv nezakonitog korištenja mojih pjesama u projektu Rock El Classico sa Stefanom Milenkovićem te poništenja nezakonitih ugovora sa agencijama u Srbiji potpisanih od strane našeg bivšeg člana Nenada Jankovića, pokrenem i sve potrebne pravne radnje do sudske zabrane za sva moja djela koja isti, dr Nele, javno koristi i izvodi. Ovu temu nisam spominjao u ranijem dopisu, jer nisam želio dodatno zagađivati prostor u medijima, ali poslije svih neistina koje je u svom iskazu pred javnost iznio Nenad Janković, dotičnom sam ipak prisiljen odgovoriti.
Naime, po zakonu o autorskom pravu svaki autor može osobi oduzeti dozvolu za korištenje djela ukoliko isti narušava moralne i etičke principe koje autor smatra bitnim. O tome detaljnije govori Zakon o autorskom pravu u člancima 29, 30 i 31. Zakon se može pročitati na linku ovdje.
Ovom prilikom, isto tako, dajem na uvid samo dio medijskih istupa i eskapada, koji su skupljeni za potrebe sudskog procesa, a tu je i simpatična fotomontaža sa kokardom, koja najbolje govori šta o Neletovim političkim pozicijama, višegodišnjem govoru mržnje te parolama i pjesmama koje veličaju presuđene ratne zločince misli naša javnost i publika (slika 2).
Link na članak “Ja u Sarajevo mogu samo na tenku” na portalu Sarajevo Grad.
Link na članak “Kusturica i Karajlić u pjesmi slave Radovana Karadžića” na portalu Index.hr.
Link na članak na portalu Metropolitan.si.
Link na članak “Ne mogu da vjerujem da je taj narod dole još uvijek tako glup” na portalu Sarajevo Grad.
Link na članak na portalu Nova srpska politička misao – Wanted men, ili ko ne voli Radovana, ne video Đurđevdana.
Link na članak na portalu Novi.ba – Nele Karajlić: Srbi su protjerani iz Sarajeva, neću se nikad vratiti tamo.
Zabranjeno pušenje tuži Neleta Karajlića
Link 1 na YouTube na pjesmu “Wanted Men”.
Link 2 na YouTube na pjesmu “Wanted Men”.
Link na video na YouTube-u u kojem Nele Karajlić daje podršku Vojislavu Šešelju.
Link na intervju Neleta Karajlića u emisiji “Ognjena zemlja”.
Uz ove i ovakve stavove i istupe na koje me već duže vrijeme upozoravaju, moje obrazloženje te za mene najdublji i najbitniji razlozi zašto ne želim da moja djela koristi dr. Nele Karajlić, nalaze se na žalost i na njegovu sramotu, na brojnim sarajevskim grobljima, gdje leže kosti 11000 Sarajlija koje su, uz četiri godine izgladnjivanja i terora, poubijali upravo likovi koje je dr. Nele godinama veličao u svojim pjesmama i intervjuima i koji su uz svo učinjeno zlo, 1996. po dolasku SFORa i uspostavi mira prisilili na iseljenje gotovo sve Srbe iz Federacije BiH i podstakli pravedni i osvetnički gnjev dr. Karajlića, ovjekovječen u ideji da ponovo ukreše tenk kojim će se konačno vratiti u Sarajevo. Iskreno, nadao sam se da će ova i ovakva retorika prema mojim sugrađanima i našoj zemlji vremenom posustati, ali na žalost svi mi i danas svjedočimo perverznoj potrebi dr. Neleta da ismijava i vrijeđa svoj grad i svoje bivše sugrađane i njihove žrtve, iznoseći pri tom notorne laži o masovnom izgonu Srba ili pokušajima da ga se likvidira.
Link na YouTube na video “Momčilo Krajišnik naredio Srbima da odu iz Sarajeva 1996.”
Mišljenja sam da se po ovoj temi ni ubuduće ništa neće promijeniti i da ovakav čovjek više ne može i neće izvoditi moje pjesme, a pogotovo one o Sarajevu jer ih niti zaslužuje niti ih je vrijedan te namjeravam uložiti sve zakonske mogućnosti da ga u tome spriječim.
Moralni lik i djelo dr. Neleta također ilustrira i njegov očajnički napor da poslije 15 godina narodnjačkog staža i otkaza u bendu Emira Kusturice, gdje je također bio suspektan na malverzacije, nezakonitim radnjama stekne pravo na 50 posto mojih djela, iako je njegov udio u stvaralaštvu benda daleko, daleko skromniji. Za vjerovati je da je samo teška muka natjerala našeg doktora da posegne za djelima benda koji svu inspiraciju i emociju i danas crpi iz Sarajeva, grada Oskarovca Danisa, nagradama ovjenčane Jasmile ili neponovljivih Dubioze i Štuka, tog njemu i danas odioznog mjesta u koje bi on, kako kaže, ušao samo na tenku.
A sada da se referiram na drugu tezu koju dr. Nele brani u svom dopisu te da jednom zauvijek razjasnimo koja su to djela Zabranjenog pušenja za koja mi moj bivši pjevač dopušta da imam prava.
Pjesme kojima je većinski autor Davor Sučić: Selena vrati se Selena, Kino Prvi maj, Stanje šoka, Lutka sa naslovne strane, Dok čekaš sabah sa šejtanom, Ibro Dirka, Baš čelik 1&2, Brut, Ujka Sam, Kažu mi da novog frajera imaš, Gospođa Brams, Hadžija il bos, Kako je Velika Britanija postala probušeni dolar, Murga drot, Balada o Pišonji i Žugi, Manijak, U lošoj formi sam (Fikreta), Srce ruke i lopata, Guzonjin sin, Pišonja i Žuga u paklu droge, 12 sati, Na straži pored Prizrena, Zvijezda nad Balkanom.
Pjesme kojima je većinski autor Nenad Janković: Anarhija All Over Baščaršija, Abid, Put u središte rudnika Kreka Banovići, Šeki is on the road again, Čejeni odlaze, Nedelja kad je otiš’o Hase, Dan Republike, Kanjon Drine.
Pjesme kojima su većinski autori ostali bivši članovi grupe: Neću da budem Švabo u dotiranom filmu, Pamtim to kao da je bilo danas, Djevojčice kojima miriše koža, Dok jezdiš ka Alemanji, Ja imam kuhinju, Učini da budem vuk, Radost prvog žita, Sanjao sam noćas da te imam, Meteor, Piccola storia de grande amore.
Pjesme u kojima nije moguće odrediti većinskog autora: Pklatovi 1 & 2 (Autori Nenad Janković i Davor Sučić u omjeru pola-pola).
Pjesme drugih autora: Zenica Blues (Johnny Cash, tekst Davor Sučić), Dobri jarani (Lennon-McCartney, tekst Davor Sučić), Javi mi (Lou Reed, tekst Davor Sučić).
Gornji navodi mogu se provjeriti iz prijava predanih u SOKOJ u periodu od 1984. do 1990. godine, uz napomenu da se muzika vrednuje sa 50%, tekst sa 25% te aranžman sa 25%. Prijave možete pogledati i preuzeti na linku: Prijave djela grupe Zabranjeno pušenje SOKOJ-u od 1984. do 1990.
Čini mi se ipak da u projektu Rock El Classico mojih pjesama registriranih u autorskoj agenciji ima malo više od 2, kao što doktor obmanjuje javnost. Radi se o Pišonji, Fikreti, Ibri Dirki, Hadžiji, Zvijezdi nad Balkanom što vremenski čini više od pola projekta Rock El Clasico. Na to sam skrenuo pažnju i organizatorima koncerta u Zagrebu.
Link na dopis organizatoru koncerta u Hali u Zagrebu ovdje. Ovim podacima, nadam se da sam konačno uspio razriješiti i taj vječni misterij oko Neletovog autorskog učešća u radu Zabranjenog pušenja prije 1992.
Ali mi idemo dalje u analizu elaborata našeg Neleta. Brend i ime Zabranjeno pušenje je već petnaest godina zaštićeno u cijelom svijetu zbog čega dotični sve ove godine i nastupa isključivo pod svojim imenom, iako je određenih incidenata na koje smo morali reagirati ipak bilo.
Tko nastupa na ovom koncertu (slika 3)? Možda još dodati Bijelo dugme, Divlje jagode…
Nastupa Nele Karajlić, ali je na plakatu istaknuto nešto drugo. Spisak mojih pjesama ne bih komentirao. (slika 4)
Na ovom plakatu (slika 5) smo i ja i cijeli moj bend. Mi toga dana nismo bili tamo niti smo trebali biti tamo niti nas je itko kontaktirao oko ovog nastupa.
Također, činjenica da je dr. Nele u Srbiji registrovao pravo na proizvodnju papirne galanterije te hardwarea i softwarea sa našim imenom više govori o njegovoj finansijskoj situaciji, nego o pravu da ime i autorska djela kojima nije vlasnik nezakonito koristi u poslovnim transakcijama, a istovremeno je i ružno i tužno da se snimci koje je zajednički finansiralo prijeratno Zabranjeno pušenje brutalno pokradu i prenesu na druga pravna i fizička lica bez znanja i dopuštenja tadašnjih članova Zabranjenog pušenja koji su i danas vlasnici istih.
Link na ugovor kojim je Nele Karajlić prodao prava koja mu ne pripadaju ovdje.
Link na dokumente iz kojih se vidi da je ime Zabranjeno pušenje moje vlasništvo na području EU, USA, Australije te svih zemalja bivše Jugoslavije ovdje.
Želio bih se referirati i na činjenicu da dobar dio publike cijeni Neletov doprinos i ulogu u bendu prije 30 godina i da se toga rado sjećaju. Ali i Nele bi trebao da se bar ponekad podsjeti šta su njegovi saradnici, prijatelji i sugrađani preživljavali od strane danas pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca i njihovih vojski. Treba li da ga podsjetim da su kuću u kojoj su nastali i Pušenje i Nadrealisti i svi hitovi koje doktor danas svojata, pogodili sa jedanaest granata, a doktorovog, kako kaže bivšeg partnera poslali u bolnicu sa 46 komada stakla u glavi. Treba li ga podsjetiti da nije ugodno slušati parole o Radovanu i Đurđevdanu koliko god one donosile simpatija u njegovoj novoj domovini?
Mislim da, poslije svega što sam doživio te poslije ovoliko godina nedostatka ikakve empatije i elementarne ljudskosti, bez obzira na minuli rad, dr. Nele zbog svojih diskutabilnih i šovinističkih stavova, danas u očima mnogih ljudi izaziva ogorčenje i nelagodu, a pogotovo kad pjeva pjesme o Pišonji i Fikreti, kad pjeva o Sarajevu. Jer stara je istina da se dobre pjesme ne dobivaju, one to postaju kada ih otpjevaš tako da ti ljudi vjeruju. Naš bivši pjevač, definitivno više nije taj čovjek kome ljudi vjeruju u ono što pjeva.
I Nele, nemoj da ti nanosi duševnu bol što živim u Zagrebu. U Sarajevu sam svaki mjesec, na istoj adresi na Koševu, sa istim ljudima i sa istom ličnom kartom. Putujem autom, busom, avionom. Vjeruj mi, svaki je prevoz jeftiniji od tenka.
I za kraj ću još reći… Ne znam zašto taj Zagreb, u kojem živim poslije rata, a u kojem ćeš uskoro i sam nastupiti, smatraš nekom stigmom i izjednačavaš ga sa tvojim nečasnim beogradskim angažmanom koji si proveo pljujući po ranjenom Sarajevu, veličanju ljudi koji su ga rušili, potkradajući usput svoje bivše saborce i njihovo autorsko vlasništvo.
Zato, Nele, pjevaj svoje pjesme. I sam kažeš da ih imaš puno i da ih ljudi vole. Jer jedino iza njih stoji tvoje srce. Ako ga još ima”, poručio je Sexon.
Nakon svega oglasio se Nele Karajlić.
Njegovu reakciju prenosimo u cijelosti:
“Svojim novim saopštenjem Sejo Sekson je naš nesporazum smjestio u domen politike. To mi je, moram da priznam, pomalo dosadno. Njegovi dokazi da sam ja četnik su me u potpunosti razočarali. Nadao sam se da je na internetu našao nešto novo, drugačije, koje ni ja nisam ranije znao. Jedna fotomontaža, par preuzimanja mojih izjava iz ‘rekla kazala’ izvora, jedna analiza nekog mog intervjuam jedna pjesma… Šteta! Bio sam uvjeren da ću otkriti nešto novo o sebi. Ništa novo za moj ‘četnički’ status. Još uvijek sam daleko od čina vojvode.
Al, hajde kad je već spomenuta pjesma Wanted man da kažem koju riječ. Wanted man je pjesma koja govori o manijakalnoj potrebi svake vlasti da ima svog ‘neprijatelja broj 1’. Naš izdavač u Parizu prvo je pomislio da se radi o Osami bin Ladenu, ali Wanted man je metafora. U jednoj pauzi od četiri takta, pred sam kraj pjesme, mi smo na koncertima imali tri verzije ‘odbrojavanja’ . Jedna je govorila o Radovanu, jedna o Abdiću, a Jedna o Gotovini. Ovu o radovanu već znate. Druge dvije su… Ko ne voli Abdić Fiću osuo se po glaviću, Ko ne voli Gotovinu, popušio polovinu. Zato mi nije jasno zašto sam poslije ove pjesme ostao samo četnik? Trebalo bi da budem razapet (hvaljen) sa sve tri strane. Cijeli moj rad obilježen je ironijom i sarkazmom. Isti je slučaj i sa ovom pjesmom. Ne znam šta je tu čudno.
Razumijem i lament nad gradom koji je mnogo propatio u 1000 dana opsade, te strahote koje je taj svijet dole doživio. Sve je to užas kojeg sam ja predosjećao i protiv koga sam se borio dok je borba imala smisla. Vjerujem da se Sejo sjeća na šta sam ja upozoravao dvije godine prije rata? Kome sam ja snimao Nadrealiste? Kome sam se obraćao, ako ne njemu i tim ljudima koji dole žive. Za te skečeve nije potrebno da šaljem linkove. Jako ih dobro poznaje cijela Jugoslavija. Moj jedini cilj bio je MIR. Zbog tog Mira sam podržavao reformiste. Jedini političar kojem sam tada stisnuo ruku bio je Ante Marković. Radovana, Aliju, Tuđmana, Slobu nikada u životu nisam vidio… a ni podnosio. I danas nam je potreban mir. Zato i sviram sa Stefanom. Mir je, po meni, moguć samo otvorenim i jasnim dijalogom i međusobnim povjerenjem. Na žalost, neki ljudi na ovom tlu još uvijek nemaju taj kapacitet.
Podjela pjesama na većinske i manjinske autore mi izgleda kao dirljiv pokušaj postavljanja pitanja gdje sam ja u toj priči? Nikada nisam negirao Sejino autorstvo. Prijavljujući pjesme koje izvodim, svakoj sam stavio i ime autora. Nikada nisam negirao Sejin nevjerovatni talenat sklapanja stihova. Ali, šta bi od tih pjesama bilo da ih je pjevao neko drugi? Ili, još bolje da postoji taj neko drugi koji bi zamjenio mene, ove rasprave ne bi bilo.
Ja ne mogu da utičem na promotere. I moj cilj je kao i Sejin da se distanciram od Zabranjenog pušenja. Ali, teško je bilo kome ko ima sliku o toj grupi da iz glave izbaci mene. Da sam ja samo bivši pjevač, do ovakvih zabuna ne bi dolazilo. Ja sam metafora za taj bend i to je ono što smeta i meni i Seji. Sejo je imao više od dvadeset godina da ispravi tu sliku. Nije u tome uspio, pa je ova rasprava posljedica toga.
Na kraju prihvatam predlog moga bivšeg kolege da sa ovo malo srca pjevam samo svoje pjesme. Tako će i biti u Zagrebu na koncertu Rok el Klasiko. Neće biti ni jedne pjesme na kojoj je radio Sejo Sekson. Dođite da se uvjerite”, poručio je Karajlić.