Prije svega moram pitati da li si ikada dolazio na Balkan?
Da, nekoliko puta. Većinom u Rumuniju. Upravo sam bio u regiji prošle godine sa Čik Koriom i Elektrik bendom.
Mnogo vremena proveo si sa Koreom. Kako gledaš na taj period?
Sjajno!! Čik je jedan od genijalnih muzičara našeg doba.
Mnogi svirači te smatraju živom bubnjarskom legendom i uzorom. Šta je tvoja glavna poruka njima?
Veoma lijepo što to kažeš… pa nemam neku “glavnu poruku”, jer svako prati svoj put, tada je moj savjet da izučavaju istoriju, različite stilove i muzičke kulture, i da postanu zaokruženi svirači koliko to mogu biti. I da šire MUZIČKI POSAO!
Kao što vidimo na You tubeu je puno videa, svirača. Da li postoje limiti kada je sviranje bubnjeva u pitanju. Da li će uvijek biti nešto novo i neotkriveno?
To je sve evolucija, ali smo svi individualci, a sviranje bubnjeva je forma umjetosti. Zato ćemo uvijek cijeniti velikane iz prošlosti. Svi kažu ono što žele kao individue dok sviraju instrument. Nešto “novo i drugačije” je vjerovatno više do slušaoca i njegovog osjećanja, može biti novo ili drugačije. Ali dosta toga za mene će ipak ostati prilično isto. Jer veliki svirači uključuju cijelo biće u set bubnjeva, po tome šta vole, šta su naučili tokom godina, slušajući, vježbajući i svirajući.
Kako gledaš danas na fjužn muziku?
To je uvijek bila underground muzika, i mislim da je i dalje!
U jednom intervjuu legendarni Badi Rič kritikuje moderni kantri. Kako iz tvog ugla izgledaju moderni pop, rok i slični žanrovi?
Sviram dosta različitih žanrova, i bio sam jedno vrijeme studijski muzičar full time zaposlen, pa tako znam kako je nositi šešir, igrati ulogu određenog bubnjara za zadati stil muzike. Svirati BILO KOJI stil je veoma teško i izazovno. Badi je radio NJEGOVU STVAR bolje od bilo koga, ali nije mogao jednostavno ući i zvučati kao Klajd Stablfild i bilo koji drugi fank ili rok bubnjar, njegov je izbor naravno (i Hvala Bogu držao se njegove stvari).
Pored sviranja, uradio si čitav spektar stvari koje okružuju muziku, uključujući i online školu bubnjeva, pravljenje bubnjeva itd. Kako provodiš vrijeme koje nije ispunjeno ovim aktivnostima?
Uvijek sam se trudio da proširim svoja znanja i horizonte pored posla u koji sam uključen. To nije “bubnjarski” posao, to je MUZIČKI biznis, pa je mnogo mogućnosti koje se tu otvaraju sa takvim razmišljanjem. Sam sam svoj menadžer većinu vremena, pa uvijek vodim računa o poslu kada ne sviram.
U jednom intervjuu pričao si o štimovanju bubnjeva. Vrijeme i industrija se mijenjaju kao i zvukovi. Koji ti zvuk bubnjeva preferiraš?
Zvuk bubnjeva reprezentuje moju emocionalnu prisutnost i “viziju” koju imam za određeni zvuk. Uvijek biram veličinu bubnjeva i činela, i štimujem ih na osnovu muzike koju ću svirati, dakle poklanjam dosta pažnje tome.
Ako postoji takva lista. Možeš li mi nabrojati top 5 bubnjara za tebe?
Nema takve liste…
Gospodine Dejv hvala puno za intervju, pa se nadam da se nekad vidimo i u Crnoj Gori.
Nema na čemu, hvala i tebi na čekanju. Sjajan je osjećaj što znam da je moj DVD stigao u Crnu Goru skoro kada je izašao i u ostatku Evrope.
Razgovarao: ĐorđepunX