Ljubitelji i poznavaoci rokenrola u Crnoj Gori čuli su za Gornji Milanovac mahom zbog čuvenih Bjesova, kao što je, vjerovatno, većina srpskih istomišljenika za Nikšić ili Podgoricu čula preko DST-a i Autogenog Treninga. Međutim, ima u Milanovcu, kao i kod nas, još mudonja! Soulcage je hardkor bend, koji na papiru postoji 10 godina, aktivni su manje, pa su zato tek nešto skorije izbacili prvi, full length album. Sirovi HC, dobra produkcija i iskrenost… U par riječi. Na rešetanje Mulja odgovara basista Vladimir Smiljanić.
Koliko često svirate ovih dana i gdje?
Život nas je natjerao da u godini u kojoj smo izdali album budemo primorani da pravimo pauzu. Tako da isti nije koncertno ispromovisan u mjeri u kojoj smo mi to željeli. Međutim, nastupima u Atini, Solunu i Beogradu, krajem prošle godine, bend se ponovo aktivirao na tom planu. U najavi su još neki gradovi. Ovom prilikom najavićemo nastup na Festivalu srpskog podzemlja u Beogradu, 21. februara.
Postojite nešto više od 10 godina. Da li ste zadovoljni onim što ste postigli za to vrijeme?
Ako se posmatra broj studijskih snimaka koje imamo iza sebe, naravno da ne možemo biti zadovoljni. Međutim, postoje opravdani razlozi zašto je to tako. Kao posledica raznih privatnih problema, obaveza, itd. bend je često bio u statusu “na pauzi”. Nekada i više godina. Tako da vremenski to jeste 10 godina, ali samo iz raloga što bend nije prestajao da postoji. Aktivno, u kontinuitetu to su ove poslednje 4 godine. Ipak, imamo više razloga za zadovoljstvo. Tu prije svega mislim na to što smo jednu malu sredinu kao sto je Gornji Milanovac postavili visoko na hardcore mapi Srbije. Što u gradu imamo nekoliko hardcore punk generacija koje su stasale i rasle zajedno sa bendom. Što pod našim uticajem neki novi klinci osnivaju svoje bendove. Što smo organizatori jednog ozbiljnog festivala, ‘Hardcore Solution’. Što je bend svojim radom zaslužio da dijeli binu sa veličinom kakva je Sick of it all. Što smo svirali u mnogim gradovima u zemlji i regionu gdje smo stekli jako puno prijatelja. I na kraju krajeva, što smo godine rada koje su iza nas krunisali albumom pod nazivom “Done with hiding”.
Da li je hardkor živ?
Znaš ono kad ti kažu: “Kako nije istina, pa objavili su na televiziji”. Tako se i za ovo može reći: “Kako nije živ kad je Madball izbacio album “Hardcore lives”. Šalu na stranu. Da li je živ? Ne znam. Imamo još uvijek neka “velika” imena aktivna. Imamo i neke dobre, nove snage. Još uvijek se nalazi gdje se i nalazio, gdje mu je i mjesto. Što je dobro. Opet, imaš i neke ideologije koje su se izgubile. Neke nove su usvojene. Ili možda nisu? Ali su tu. Zastupljene. Teško pitanje. Ajmo dalje.
Svirate beskompromisni hardkor, što je otprilike rijetkost danas. Je li formula u ljubavi prema žanru?
Rekao bih da je prije u pitanju iskrenost u tome što radimo. Za jedan bend najvažnije je da dostigne to da ima svoj prepoznatljivi stil. Težimo ka tome i nadam se da smo na dobrom putu. Hardcore je muzika kojoj pripadamo, koju volimo i za koju stojimo u prvim redovima.
Kakvu saradnju imate sa bendovima iz Srbije, ali i zemalja regiona?
Rekao bih da imamo dobru saradnju sa svim bendovima sa scene otvorenim za istu. Ako nismo u mogućnosti direktno da pomognemo ili izađemo u susret u vezi nečega onda ih vrlo rado uputimo na one koji to mogu. Velikom broju bendova smo omogućili da nastupe pred publikom u našem gradu. Saradnja bendova je jako bitna i u mnogome utiče na postojanje same scene. Bendove ne dijelimo na ”naše” i ostale tako da nema razlike u pogledu saradnje sa bendovima iz naše zemlje i zemalja regiona.
Da li vjerujete u diskove i prodaju više, ili je internet vaš izbor za promociju?
Vjerujemo u horoskop. Pogotovu u diskove (smijeh). Obe varijante su dobre i imaju svoje prednosti. Naš album je moguće nabaviti u fizičkom izdanju, na koncertima ili putem porudžbine. Mislim da će tako biti i u budućnosti. Naravno, svako ko želi može besplatno da svuče album sa naše bandcamp stranice. Dakle, koristimo i jedan i drugi vid promocije.
Standardno, koje bendove volite da slušate ovih dana i ko je možda uticao na vaš zvuk?
Vjerovatno ti na ovo pitanje svaki bend odgovori kako teži da ima svoj prepoznatljivi stil, itd. Stvarno vjerujem da je to tako. Mislim da je svima cilj da kad slušalac čuje rif ili dio pesme na ”prvu” pomisli na njih. Međutim, svakako da postoje uticaji, jer svi smo naslušani razne muzike. Konkretno, za nas kažu da, ako bi već morali da nas porede sa nekim bendovima, onda bi to bili Strife i Terror.
Lawrence