Zagrebački bend ,,Vještice” formiran je kao ,,supergrupa”, nešto nalik onim projektima koji su postojali širom svijeta kada se iz raznih moćnih bendova okupe pojedinci s ubjeđenjem da će napraviti čudo. Nekad su se ta čuda i dešavala, ali u slučaju ,,Vještica”, realno, su izostala, iako je od Srđana Sachera (ex Haustor), Borisa Leinera (ex Azra) i Mladena Juričića (ex Film) možda bilo i za očekivati nešto ,,krupno”. Međutim, nije se desilo ništa spektakularno, dobili smo jedan solidan album ,,nametljivog” naziva ,,Totalno drukčiji od drugih” koji ove godine ,,slavi” 25 rođendan.
Odmah treba reći da ovdje imamo onaj slučaj kada jedna pjesma proguta čitav album, i većina, gdje god se pojavite, sa pažnjom očekuje tu stvar, a ostale se, po njima, i ne moraju svirati. Tako je pjesma ,,Totalno drukčiji od drugih” odskočila od ostatka albuma, što za bend, možda, i nije bilo loše, ali su u drugi plan sve do danas ostale potisnute, pa i nepoznate, i neke druge zanimljive teme.
Srđan Saher, već tada proslavljeno ime na ovim prostorima, odradio je muzički i tekstualno čitav album. Većinu stvari usmjerio je prema onim motivima koje smo imali priliku da čujemo na prvom i drugom albumu ,,Haustora”, kojima je dao jak pečat. I na ovom albumu imamo taj spoj ,,živih” ritmova i zanimljivog teksta, ”koristi” se i rege, provijava iz njega i neka specifična atmosfera zagrebačkog zvuka, ali je sve ostalo nekako na ,,sredini”, malo iznad prosjeka, vrlo čudno ako se ima u vidu ko je činio bend.
Nego, svakako da tu ima i značajnih momenata, poput tipičnih ,,saherovskih” tema ,,Zlato” i ”Nema mjesta suzama”, i ,,Plešući s duhovima”, a ima i onih ,,laganih” kao ,,Da li su to bili topovi ili lupa moga srca” i ,,THC” ili naglašeno ,,raspjevanih” kao ,,Zima” ili ,,Visoko kao lastavica”. Međutim, kao da je sve bilo podređeno pomenutoj ,,Totalno drukčiji od drugih”.
Svrha ovoga teksta nije bila diskreditacija ovoga albuma. I sam mu se rado vraćam i pokušavam iz njega ,,isčupati” nešto novo, ali je bilo za očekivati da ovakva grupa muzičara odradi nešto značajnije, ili je to bio maksimum koji su Saher, Leiner i Juričić mogli pružiti. Sve što su radili u svojim bendovima dalo je za pravo da se nadamo, ali…
Jole Vučurović