Bilo je to zaista zanimljivo i emotivno veče sedamnaestog juna u velikoj sali KIC-a Budo Tomović. Prijatelji, kolege, porodica i mi zaljubljenici u muziku skupljeni u ovaj put premaloj sali dijelili smo istu želju. Da se uz note i riječi oprostimo od Stanislava Nikičevića, bubnjara Mikrokozme, scenografa, ali kako ćemo mi koji ga nijesmo lično poznavali saznati i mnogo više od toga.
Energičan, tačan, sa puno osjećaja… Lik od koga su mlađe generacije mogle da uče o žaru zbog kojeg se okrećete muzici, svirata i što je važnije stvarate. Ne malo puta smo mogli primijetiti dječačko oduševljenje prilikom izvođenja neke od numera sa bogatog repertoara njegovog benda koji je bio jedan od najzaposlenijih u prethodnoj dekadi. Znalo se da je ta pjesma odsvirana dvocifren ili trocifren broj puta, ali je prvenstveno zbog plotuna emocija koje je slao svojim bubnjevima uvijek zvučala svježe, tek rođena.
Uvijek je knedla u grlu kada nečiji pregalački i kreativom ispisan život slavimo tek kada te osobe, makar u fizičkom obliku, više nema. No, to je već stara priča u kojoj su samo rijetki doživjeli da vide koliko je njihovo stvaralaštvo značilo.
Velika sala nije u ponedjeljak veče bila tijesna samo zbog broja onih koji su se pojavljivali na pozornici ili publike koja je ispunila prostor. Svaki milimetar KIC-a popunila je emocija. Ovakvi momenti znaju često da budu ugušeni patetikom, ali su i muzičari i ljudi koji su čitali ili iz glave pričali o raznim stranama ličnosti Stanislava Nikičevića uspjeli da izbjegnu tu zamku. Ostaće zapis jednog oproštaja iz srca. Iskonskog kao ritam.
Dvoiposatni program su osim Mikrokozme koja je ove noći nastupala ili kao dvojac na otvaranju i zatvaranju koncerta ili sa Martinom Đorđevićem, u prvom i Desimirom Stojmirovićem u drugom muzičkom obraćanju publici, ispunili brojni prijatelji.
Prije nego će Enes zejnilović i Nikola Tomić uzeti gitaru i mikrofon u ruke, prisutni su imali prilike da uživaju u kratkom videu prepunom prelijepih krupnih kadrova predanog i marljivog umjetnika u svojoj radionici dok priprema scenografiju. U pozadini je išla kompozicija Mikrokozme „Sojer Tom“. Odmah se moglo primijetiti da se u spotu rađa magija – scenografija za spot „Jabirač“. Video posvetu, baš kao i pomenuti spot radili su braća Danilo i Toni Pendo, dobro poznati onima koji prate muziku u Crnoj Gori.
Veče je načeto dirljivim izvođenjem „Balade“ od Indexa. „Idi sad, druže moj ljubavi, pjesmu mi ponesi, mojoj, ti“. Enes i Nikola. Gitara i vokal… Dok su snopovi svjetla iza scene sjekli tišinu sale KIC-a, niz fotografija Mikrokozminog bubnjara vrtio se na velikom ekranu u pozadini.
Već se u ovih prvih desetak minuta moglo naslutiti da će ovo biti veče teških, ali iskrenih emocija. Mikrokozma će svoj set nakon uvodnih riječi nastaviti sa Martinom Đorđevićem i tu odsvirati većinom čvršće numere iz njihovog, nakon ove noći, već četiri izdanja teškog opusa. „Smajl“, „Ok Mandžo“, „Zapadni balkon“, „Tanak led“… A onda jedan simpatičan osvrt i dodatno upoznavanje sa onim što je Nikičević bio. „Vidi Tata (tako je Stenli zvao pjevača benda, prim. aut.), ušao sam u enciklopediju rokenrola, snimili smo dve ploče, jedna rokenrol pesma je posvećena meni…“, pričao je prisutnima basista i pjevač Mikrokozme. Nakon toga odsvirali su tu „njegovu pesmu“ – „On uvek kreće na vreme“.
Ovom pjesmom Nikola, Enes i Martin zaključili su prvi dio koncerta, a revija gostujućih muzičara i umjetnika koji su se kroz anegdote, dirljive oproštaje, pa čak i viceve opraštali od Nikičevića mogla je da krene. Za nedovoljno upoznate sa radom i životom bubnjara Mikrokozme, Ekipe za to i mnogih drugih bendova bilo je zanimljivo, ali i veoma začuđujuće u čemu se sve okušao i, po ocjenama ljudi koji su govorili o njemu, sa kakvom je uspješnošću završavao te zadatke. Često su govornici naglašavali taj alanfordovski momenat uvijek prisutan u crnogorskoj kulturi. Napraviti od ničega, nešto, pa još kakvo nešto! O ovakvim dometima umjetnika kome je posvećena ova noć pričali su njegovi najbliži prijatelji i saradnici: glumica Danica Rajković, producent Ivan Đurović, rediteljka Marija Perović, profesorica muzike i kompozitorka Vjera Nikolić, reditelj Nikola Vukčević, brat, takođe bubnjar Desimir Stojmirović, sin Marko Nikičević ali i mr bioloških nauka Čeda Ivanović koja se zahvalila u svoje i ime Prirodnjačkog muzeja Crne Gore za Stanislavov doprinos toj instituciji. Eto dokle je sve stizao jedan talenat. Prepričati dirljive momente iz svakog oproštaja ponaosob bilo bi izlišno. To će se, valjda moći jednom i vidjeti, s obzirom na veliki broj kamera koje su snimale kompletan koncert.
Muzički oproštaj je bio posebno nadahnut. Lijepo spakovani setovi od po tri autorske pjesme bendova Rudolf, Parampaščad, Grim i Ekipa za to su se na različite načine naslanjali i povezivali u tkanje crnogorske muzičke scene. U kratkim obraćanjima nekih od bendova smo mogli saznati i koliko je sve to uvezano sa Mikrokozmom i njihovim bubnjarem. Bilo je to dvanaest divnih stavki o kolegijalnosti, ljubavi i povezanosti. Ovaj dio programa otvorila je petorka iz Rudolfa koja je odsvirala po jednu pjesmu sa svoja prva dva albuma „Pod prozorom“ i „Olupine“ dok se između njih zavukla i jedna super brza bluz rok stvar koja će se naći na trećem albumu Rudolfa.
Parampaščad će svoj set početi upravo sa novitetom „Za tebe i mene“ koja će se vjerovatno naći na drugom albumu ovog benda. „Zalet“ i „Na putu ka suncu“ su nas podsjetili na njihov sada već tri godine star prvijenac. Nakon njih će barski Grim uz dirljivo sjećanje na drugarstvo i saradnju frontmena sastava i Nikičevića odsvirati pjesme: „Velika laž“, „Uspavnka“ i „1000 vjetrova“. Za kraj drugog dijela večeri zasviraće bend kroz koji smo se davnih devedesetih, makar mi sa ovog portala, upoznali sa ritmovima Stanislava Nikičevića. Bila je to mala vremenska kapsula sa nekim starim i nekim novim članovima Ekipe za to. Prepoznatljiv glas i gitare ovog hard rok sastava su sudeći po aplauzima evocirali sve prisutne na vremena kada se stvaralo veoma malo i kada su izleti poput ovog trilinga pjesama značili puno. Naravno izveli su: „Ogledalo“, „Put u sjutra“ i „Voljela je kiše“.
Na binu se za finalni dio ove večeri vratio dvojac iz Mikrokozme. Ovog puta Stanislavove palice je preuzeo njegov brat Desimir Stojmirović. Kako su i najavili finalni set se sastojao iz pjesama koje je umjetnik koji nas je sve okupio, naročito volio. Uz Smakove „Ljudi nije fer“ i „Bluz u parku“ i „Da sam ja netko“ Indexa na kojima su gostovali gitarista Saša Stojanović i pijanista Enes Tahirović veče se steklo u jedan jedini trenutak i izvođenje rijetke numere Mikrokozme koja je i za album snimljena bez bubnja. Za nju smo saznali da je jedna od omiljenih Stenlijevih pjesama. „Evo sviće“ se sa svojim pjevljivim strofama i refrenom orila sa bine. „Kad se sruše zidovi između ljudi, bićemo braća, kao u pjesmama…“ zajednički su zaključivali ovu divnu veče svi učesnici. Završnica numere „Neće biti nikad više, nikad više, kao ranije“ još jednom je sve prisutne podsjetila šta nas je okupilo ove večeri.
Da ovo nikako nije kraj potrudili su se organizatori večeri! Na ulasku u salu posjetiocima je poklanjan novi CD Mikrokozme „Zgolo dupe vađenje ekseri“. Negdje iza ponoći raspakovao se poklon i sve je izgledalo kao repriza ove divne večeri.
Opet gitara i glas, i opet „Sojer Tom“. Za njom još pet stvari: „E moj pobro“, „Dobar dan“, „Kraj tvoje peći“, „Švaler u propadanju“ i instrumental „Danki“. Samo, ovaj put gruv je tu – živi i nosi. Baš kao nekada. A u malom bukletu još jedan pozdrav: „Završismo novu ploču oslonjeni na ritmove tvoje, snimljene na terenu i iza tvojih vrata. Zahvalni do vječnosti. Tvoj Endžo i tvoj Tata“.
Hvala za muziku!
Redakcija Mulja