Vader prolaze kroz najteži period karijere i to traje već podosta. Posljednja dva albuma, koliko god oni bili puni i krcati nevjerovatno dobrih ideja i aranžmana, su ipak bljeđa slika onoga što Vader mogu da budu. Ideje su bile nabacane bez reda, negdje razvučene, a negdje razvodnjene sa neartikulisanom agresijom i brzinom, a jako dobru ritmiku ili melodiju su prekidali djelovima koji odudaraju od ostatka pjesama. Na to dodajte velike i konstantne promjene postave, i to okosnice benda koja je toliko dugo zajedno funkcionisala i onda nije za čudo da albumi zvuče prosječno. Međutim, „nije sva nada izgubljena” jer se sa albumom „Necropolis” Vader vraćaju nazad ubitačnoj, preciznoj, kratkoj i jasnoj svirci iz naprimjer, „Litany” perioda. Nema tu mnogo filozofije. Udri, drž ne daj, sažeto, kratko i jasno. Vader su uvjek bili veliki majstori ritmike i to u punom svijetlu pokazuju na ovom albumu koji je od početka do kraja jedan veliki val koji pokreće svaki mišić u tijelu. I stari đed će uz pojedine pjesme lagano da glavom benguje. Odsječno, odmjereno taman koliko treba bez trunke nepotrebnih detalja, i ubitačno koliko može. Meni iskreno (i tvrdoglavo) pomalo nedostaju sve one nedovoljno razrađene ideje sa prethodna dva, tri albuma koje bi zasigurno, bez imalo dvoumljenja, bez ikakve sjenke sumnje, proizvele jedan album koji bi se automatski mogao ubaciti rame uz rame sa „Master of Puppets”, „Rust in Peace”, „Never, Neverland” ili bilo kojim drugim gromoglasnim albumom starije ili novije produkcije – ali, to je samo moje mišljenje. Pomalo se osjeća da je album namjenski rađen i upravo to malo umanjuje doživljaj cijelog rada (mada je možda i moja subjektivna procjena). Ima tu stvari koje ne štimaju i koje se daju vidjeti između redova i nisu usko povezane sa samim komponovanjem i muziciranjem i iskreno se nadam da će bend (hmm, možda samo Peter) uspjeti da izađe na kraj sa svime. Očigledno je da discipline i snage ne nedostaje i pretpostavljam da je sve samo pitanje motivacije i elana da ponovo to bude onaj Vader koji prolazi kao tenk. No, i pored toga, stoji činjenica, debela i teška kao armirani betonski zid, da je „Necropolis” jedno veliko, mnogo iščekivano i vrlo uspjelo osvježenje iz Vader fabrike. Udri, drž ne daj!
Nikola Franquelli