Nakon što je nedavno objavljen povratnički album rep dvojca Tram 11 koga čine General Woo i Target, stvari na regionalnoj diskografskoj sceni su se prilično razmrdale. Zbog gomile mržnje, uvreda, fašističkih stavova… saradnja između Trama i njihovog izdavača Menart je prekinuta.
“Diskografska kuća Menart raskida ugovor s grupom Tram 11. Nedavno objavljeni album “Jedan i jedan”, odlučili smo povući i iz fizičke prodaje te sa svih digitalnih streaming servisa.
Svjesni smo i žao nam je što je objava spomenutog albuma uvrijedila dio publike. To nam nikako nije bila namjera i radimo sve kako bismo ispravili ovaj nenamjeran propust. Menart nikada nije podupirao nikakav oblik mržnje već slobodu govora i različitosti.
Album “Jedan i jedan”, objavili smo prvenstveno zbog uspješne dvadesetogodišnje suradnje s Tram 11 te golemog interesa publike koji se pokazao najavom izlaska albuma “Jedan i jedan”, stoji u saoštenju izdavačke kuće.
Bura se ipak podigla znatno ranije, pa su prije svega muzički mediji iz Hrvatske ocijenili diskutabilnost materijala i stavova njegovih autora.
„…‘pjesnici ulice’ udaraju snažno, ali po principu promjene kanala na TV-u, kao što im i flow otkriva poremećaj pažnje. Nema tu otvaranja prostora priči, nema ispovjedi i nema empatije. Ljudskost je izbrisana, a patnja mobilizirana i usmjerena prema trobojnici i narodu kao nedefiniranom pojmu. Dakle, sinkretizam, gdje se povezuju tradicije koje među sobom nemaju neke veze, ili čak isključuju jedna drugu, rekao bi jedan Umberto Eco. Po Tram 11 tako vlast izabrana od naroda demokratskim putem ne pripada tom narodu, kao što mu ne pripada ni cijeli sektor civilnog društva koji uglavnom nigdje u svijetu nije u sprezi s vlašću, već služi kao njen korektor, često i oponent. Za Targeta i Wooa najsnažniji način diskreditacije nekoga nije argumentacija, već spol, rodna orijentacija i dakako psovke“, piše portal Ravnododna.com.
Muzika.hr piše i o utisku koji dolazi kada stigne do kraja materijala i pjesama „PŠK“ i „“Tko nam je probao uzeti sjaj”“: „Žalosno je da vam se nakon toga generalni šovinizam, mizoginija, pozivi na nasilje i zaostale ideje na ostatku albuma čine gotovo blagima, a i tamo gdje su nekim čudom izbjegnuti ostaju samo infantilno vrijeđanje i prostakluk, te daljnje mnoštvo čudnih stavova – čak i povećanje svijesti o važnosti mentalnoga zdravlja smatraju negativnom pojavom“
Kao dobar presjek albuma može se iskoristiti isječak iz pomenute numere „PŠK“: „Na čelu ti petokraka, u oku dugine boje u koliko si udruga što milijardu kuna broje? Puši kurac malo Titu, malo Castru, ‘ko Danka partizanka provaljuješ na terasu. Ne voliš kuhara, ali dobro grabiš iz lonca, svi ste tu zbog novca kao mit iz Jasenovca. Balaševići, nema vam države ni na igrici, pušite kurac za ćirilicu na Ilici. Bipolarni bipsići, jebo li vas ćaća, k’o Plenki i Njonjo, svi ste topla braća, olfo tolerantni, orjunaški unučići, toliko puše kurac da ih zovemo Pušići.“
Dok autori plaču da je u pitanju cenzura i udar na slobodu govora, istina je svakako negdje drugdje.
Ostaje pitanje kako je sve prošlo uredništvu i menadžerima izdavačke kuće, koji su nakon reakcije dijela javnosti veoma brzo povukli album iz prodaje, sa svojih striming servisa i raskinuli ugovor sa autorima.
Sada se, naravno, vodi pravi rat među online zajednicom. „Jedan na jedan“ je još jedan slikovit dokaz onoga što se dešava već godinama kod nas u regionu. Nažalost ovolika buka može samo koristiti samom albumu koji će kroz vapaje o „ugroženoj slobodi govora“ naći kanale za plasiranje i doći do nove publike. Usput svakako izgubiti i dobar dio stare.