Šta napisati o legendama UK I svjetske punk scene, prvog benda koji je pathetique punk pretvorio u odličnu i kvalitetnu svirku? Razlog zbog čega njihovi albumi ne mogu biti loši jeste osnivač, frontmen i gitarista Olga koji je i na ovom albumu pokazao zapanjujuće gitarsko umijeće i dobar stil koji je gradio godinama, a koji se kreće od bluza, kantrija, metalski obojenih solaža, a sve začinjeno punk drndanjem. Uz sve to ide i čuveni dječiji glas. Druga stvar zbog koje sam ja lično čekao ovo izdanje, jeste frontmen, -bubnjar još jednog fenomenalnog punk benda “Snuff” Duncan Redmonds koji se priključio Dollsima, nakon poslednjeg albuma. “Odvalio” ga je upravo onako kako sam očekivao, pa mogu komotno reči da su Toy Dolls sada punk supergrupa. Što se albuma tiče nastavljen je koncept koji je započet kada i bend. Pjesme se uglavnom zasnivaju na nekim događajima i ličnostima… “Marty’s Mom”, “Molly Was Immortal”, “Dirty Doreen”, “Kevin’s Cotton Wool Kids”… Nastavlja se trend što je naravno simpatično. Tu je I sing-a-long, kao i posebni Intro i Outro. Znači sve u njihovom stilu. Ovaj album je drugačiji od prethodog po tome što ne otkriva potencijalne hitove. Na prošlom se tačno znalo koje će se odmah naći na live set listi. Pjesme na novom albumu su slične i uravnotežene pa ćemo vidjeti. Koliko je ova trojka željela da izda ovaj album pokazuje i činjenica da su zadnje tri pjesme njihove akustične pjesme sa prošlih albuma (“Fiery Jack”, “Cloughy Is A Bootboy”, “The Sphinx Stinks”). 13 pjesama dokazuje da je ovaj old school bend i dalje tu, da nastavlja da praši svoje bez kompromisa. Najavili su i veliku turneju. Ko nije slušao nek se baci na njihov humor, dobru svirku i drugu stranu punk rock muzike.
ĐorđepunX