Kako se dogodilo da omiljeni bend svih vremena preskočim i u Beogradu, Exitu, Arsenalu, nije mi jasno, ali moralo se, izgleda, i to desiti. Već u martu kad je objavljeno da stižu, datum je ucrtan crvenim slovima. Ne zna se šta je od svega čudnije. Što dolaze u Bosnu, što dolaze na Ok fest, ili što će ispostaviti da ih na kraju slušam baš tu u najbližem komšiluku… Eto recimo ljudi nemaju priliku da ih uhvate na najvećem svjetskom punk festivalu Rebellion, ali mogu da ih uhvate na Tjentištu. Mnogi su došli linijom Luton- Sarajevo-Tjentište samo zbog ovog giga. Nema šta, ko god da je iz organizacije kriv za ovo, HVALA! To je i Olga ponavljao nakon gotovo svake pjesme.
Za razliku od pomenutih propuštenih koncerata, dodatna prednost našoj ekipi je bila i to što smo mogli da skoknemo na dva sata i da se vratimo. Tako je i bilo, ostatak tog lajnapa na festivalu nas nije zanimao, ali ga svakako sažvakasmo. Bilo je vrijeme i da Dollsi počinju. Ispratila se postavka i vrzmanje tehničara, Duncanov bubanj je dovučen, a žuti stratokasteri su konačno najavili nešto što sam dugo čekao. Jedanaest sati, otkucava intro, čuveni logo sa Olginom crtanom glavom se pojavljuje sa ekrana i Olga, Tommy i Duncan počinju svoj festivalski set. Publike na početku do ograde nije ni bilo te se smjestismo odmah u prve redove. Poneki punk nostalgičar je pristizao, a onda se sve više ljudi priključilo šarenom punk karavanu.
Uigrana ekipa koja zvuči perfektno, uz konfete, koreografiju i sve što ih krasi od nastanka ne odaje utisak da Dollsi imalo staraju. Olga je pokazao zašto je definitivno najbolji punk gitarista, a nedavni angažman u Cockney Rejects pokazao je da je u izuzetnoj formi. Opus karijere uz hitove prošao je brzo – Fiery Jack, Fisticuffs in Frederic street, Lambrusco kids, Cloughey is a boot boy, I’ve got asthma, Alex’s gone, She goes to finos, Matilda’s waltz, Barry the roofer, Dougy Giro… Svi sretni i zadovoljni, masa je postala veća i već se ljuljao fin pogo, uz polivanje piva… koje jako nervira. Zabiberili su i Nellie the elephant, i bis u vidu Dig that groove baby sa sve telekasterom sa tri vrata.
Jedinstveni bend, kome nema ravnog, napravio je feštu za sjećanje u sred nacionalnog parka Sutjeska. Uz puni mjesec. Drago mi je što je baš to mjesto bilo prvo kada je u pitanju moj prvi susret sa njima. Dollse ne treba propuštati, a ni druge bendove u kojima nastupaju njihovi članovi. Takvi su pomenuti Rejectsi, Monkey mind, ili čak kada svira sa Adictsima ili Dickiesima; Duncanov Snuff, Billy no mates ili Guns ‘n’ Wankers, Dogpiss, Tommyjev Goober patrol!
ĐorđepunX