Myra Ellen Amos, poznatija kao Tori nedavno nas je počastila svojim novim izdanjem. “Night of the Hunters” je njen dvanaesti album objavljen 20. septembra. Skoro pa pedesetogodišnja Amos, na ovom albumu zvuči (i sudeći po omotu izgleda) svježije i mlađe nego na nekoliko prethodnih ostvarenja. Pošto se na njima poigravala sa elektro prizvucima, vratila se klaviru, akustici, uobličavajući u njenom dijelu uvijek prisutnu mistiku na način na koji je to u najboljim momentima znala uraditi Kate Bush. Još jedna novost koju donosi “Night of the Hunters” je izdavač. Prestižna njemačka kuća Deutsche Grammophon, specijalizovana za promociju dijela ozbiljne muzike se uplela u izdavanje njenog novog albuma. I to nije bez osnove. Amosova na kompozicijama Debisija, Satija, Šopena, Baha, Šuberta i drugih gradi svoje klavirske aranžmane, koje obogaćuje tek na momente sa još par instrumenata. U aranžerski dio posla je i ovaj put kao i u proteklih jedanaest albuma ili gotovo dvadeset godina uključen John Philip Shenale. Zanimljivo je pojavljivanje njene jedanaestogodišnje ćerke Natashya Hawley koja na albumu pozajmljuje glas jednom od likova (Anabelle) u čak četiri pjesme “SnowBlind”, “Cactus Practice”, “Job’s Coffin” i “The Chase”. Priča se vrti oko jedne žene i njene samoće u noći u kojoj biva ostavljena od svog ljubavnika. U noći kraja njene ljubavi, mladu ženu posjećuje dvojstvo otjelotvoreno u liku djeteta, koje pjevačica opisuje kao “lovca” i “lovinu” vječno upletene u toj kreaturi koja će glavnu junakinju priče odvesti na put spoznaje. Ovaj put Amosova svojim pjesmama, a uz pomoć Anabelle istražuje protok vremena i davnu inkarnaciju jedne ljubavi koja se protegla kroz vjekove, ratove, suprotstavljene karaktere i svjetove. Ljubavnici – bardovi u svijetu magije i mača poigravajući se sa silama prirode ostavili su trag koji će svoje ishodište naći u životu obične žene u kućici viktorijanskog stila u irskom Kinsejlu, kraj rijeke Bandon. Svakodnevna ljubavna priča koja je svoje značenje dobila tek nakon čudesnog putovanja u mitsku irsku prošlost. Donekle interesantna priča je, zanimljivo, manje bitna i upečatljiva od prelijepih melodija i aranžmana. I nevjerovatnog mladalačkog glasa Tori Amos i njenog upečatljivog sitla pjevanja. Dvanaesti album pjevačice iz Sjeverne Karoline (ne sa Ostrva kako se često piše) je zanimljivo dvojstvo poput jednog od njegovih glavnih protagonista, bića Anabelle. Možete ga slušati neopterećeni pričom koju nosi ili se upuštiti u njegov vrtlog i otkrivati ga sloj po sloj zajedna sa njegovim akterima. Uživanje je jednako zagarantovano.
Dragan Lučić