Tihomir Pop Asanović je uvijek bio čovjek za ,,velika djela”, nesumnjivo jedno od najvećih imena jugoslovenske pop, rok i džez scene, po nekima i najbolji klavijaturista iliti orguljaš sa ovih prostora, koji će se, međutim, povući sa scene kad je bio u samom vrhu.
Uvijek je bio u društvu najvećih, inicijator i dio velikih ,,projekata”, poput grupa ”Time”, ”September”, ”Jugoslovenska pop selekcije”, što potvrđuje o kakvom se autoritetu na muzičkoj sceni radilo. Te 1974, nakon uspješnog perioda sa grupom ,,Time”, izašao je njegov prvi solo album ,,Majko Zemljo”, koji se svrstava u najkvalitetnije radove ne samo sedamdesetih godina. Naravno, na njemu su učestvovali legendarni likovi poput Dada Topića, Josipe Lisac, Dragog Jelića, Janeza Bončine, Ratka Divjaka, Miljenka Prohaske, itd. Iz jednog tako ,,nagomilanog” kvaliteta, proisteklo je remek djelo koje je donijelo ,,svjetski zvuk” i predstavlja svojevrsni domaći zadatak za mnoge. Teško će se na našim prostorima naći album koji je tako uspješno objedinio toliko žanrova, što samo govori o Asanovićevim kvalitetima i interesovanjima, koja su se kretala od popa, roka i soula do njemu, očigledno, najbližeg i najdražeg džeza. Začudo, nema tu ni jedne pjesme koja traje u nedogled, iako se radi o periodu kada je bilo ,,poželjno” da pjesme traju od 10 minuta pa ,,na više”, što naravno nije nikakva mana, ali svjedoči o tome da je izbjegao da svojim pretjeranim solažama optereti album. Vokali Dada Topića, Josipe Lisac i Janeza Bončine su sjajno ,,uklopljeni” u čitav projekat, a pružila se i prilika da se čuje kako zajedno zvuče Dado i Janez, u pjesmama ,,Majko Zemljo” i ,,Rokenrol dizajner”. Josipa će na svoj način ,,iznijeti” stvar ,,Ostavi trag”, dok će instrumentali ,,Berlin I” i ,,Berlin II” imati i međunarodnu pažnju. Ipak, po meni, stvar ,,Balada o lišću” je oslonac čitavog albuma. Pokušavam da izbjegnem floskulu da se album sluša ,,u jednom dahu”, ali je zaista tako.
U jednom intervjuu koji je urađen prošle godine, Asanović, na pitanje da li još svira, kaže: ,,Svaki dan vježbam ujutro jedan sat, navečer dva, samo za slučaj da se nađem slučajno negdje, da me netko prepozna i zamoli da nešto odsviram…” Eto…
Jole Vučurović
{youtube}jmJ5gR9YjNQ{/youtube}