Da je ovo bilo početkom 90-ih kad je počeo rast Sepulture, pa da kažem „e ljudi imam jednu kasetu, zamislite bend iz Mongolije kombinuje etno motive te zemlje, njihovo tradicionalno pjevanje i instrumente sa metalom“, bio bih popularan kao neko ko je donio prvu kasetu pomenutih Brazilaca. Danas je to isto bum, egzotično, međutim nije to više takav odjek, sem na Zapadu, jer šta god da dođe sa Istoka i ima tendenciju etna kombinovanog sa drugim, naročito tvrđim žanrovima, ispadne pun pogodak. Zbog toga i ne volim taj na kraju comercial shit trend i žanr.
The Hu idu dalje, pa potenciraju da imaju čak i svoj žanr „hunnu rock“. Hu na njihovom jeziku znači čovjek.
Zanimljiva muzika, zanimljiva kombinacija i to je to. Imaju pjesme na engleskom i mongolskom, naravno da su bolje na mongolskom. Imaju dvije pjesme okačene na yt ove godine sa preko 25 miliona pregleda. Volim ih zbog pjesme „The Great Chinggis Khaan“.
Velika zemlja koja je pod represijom sa svih strana, u kojoj je priroda surova, a ljudi ponosni, koja je podarila civilizaciju, dočekala je da ima i uspješan pop kult bend. Ajde da kažemo, vrijeme je. U nekim reportažama koje sam gledao o toj zemlji, jasno je i otkud metal. Sve više zapadnih korporacija dolazi u Ulan Bator. Mek donalds, NU metal, pop punk, comercial pop, MTV, niko nije imun ostao.
Mongolci izdaju debi album i eto ih na world touru. Ne zamjeram njima ništa, čak se nadam da će osvojiti svijet i obogatiti se, vratiti u rodne stepe Mongolije i pomoći zajednici. Možda pretjerujem. Zanimljivo će biti da vidimo kako će se njihov put razvijati dalje. Ako se čuju sa Cavalerom možda dođe i do saradnje.
ĐorđepunX