Nekadašnja pjevačica grupe Madredeus je prošle nedjelje održala izvanredan koncert u prepunom CNP-u. Od svoje sedamnaeste godine karijeru je gradila kroz rad sa pomenutom grupom, da bi od 2007. godine krenula da radi solo. Od tada uradila je nekoliko projekata sa drugim autorima, kao i dva albuma ispunjena obradama i tradicionalnima. U Podgorici promoviše svoj prvi pravi solo album.
Recite nam nešto o materijalu koji promovišete u Podgorici.
Album je snimljen u avgustu. Cilj nam je bio da stvorimo veoma specijalnu muziku. Ona je, makar, za nas takva. Trudili smo se da stvorimo muzički univerzum i jezik koji bi bio povezan sa našim posebnim umjetničkim biografijama, senzibilitetima i aspiracijama, kako bi svima bio nešto potpuno novo.
Kako je teklo snimanje?
Album je urađen na jednom specijalnom mjestu. Nijesmo željeli da ga snimimo u nekoj hladnoj studijskoj atmosferi. Tražili smo mjesto i bili veoma srećni kada smo našli kuću koja pripada starom planinskom manastiru koji se nalazi blizu okeana. Tamo smo napravili studio i snimali našu muziku. Album smo komponovali zajedno. Srećom, poklopilo se da imamo isti san i isti senzibilitet. Našli smo se u januaru, a album snimili u avgustu. U pitanju su originalne pjesme koje će same reći kako funkcionišemo kao cjelina.
Koliko se rad na ovom albumu razlikuje od vašeg prethodnog angažmana?
Potpuno se razlikuje. Ostali albumi bili su rezultat saradnje sa drugim umjetnicima. Ja sam bila samo interpretator. Prije solo karijere radila sam sa Madredeusom dvadeset godina. To je bila drugačija priča i avantura. Pjevala sam originalni materijal, ali ne svoj. Pravi cilj po odlasku iz Madredeusa bio je naći odgovarajuće muzičare. Imala sam sreće sa tim. Ovo što sada radim je dio mene.
Znači, ovo je za vas novi početak?
Da, ovo je novi početak i velika stvar za mene. Nakon toliko godina u muzici, veoma je ispunjavajuće raditi sa ovim ljudima, pisati sopstvene stihove i raditi muziku koja nas sve inspiriše.
Zadovoljni ste onim što je dala vaša saradnja?
Jesam. Radimo kao pravi bend i namjeravamo tako da nastavimo. Ne znamo gdje će nas život voditi, ali nadam se da ćemo uspjeti da zadržimo ovu atmosferu i dobar odnos između sebe, ali i prema muzici. Planiramo još da putujemo i prezentujemo našu muziku. Nadam se da će ova turneja trajati do sljedeće godine, i da će krajem sljedeće izaći novi materijal, koji se već polako sprema.
Koliko je bilo teško krenuti u solo karijeru nakon Madredeusa?
Prvi album sa mojim imenom bio je Obrigado, kompilacija dueta i saradnje koju sam ostvarila za dvadeset godina bavljenja muzikom. Sljedeće godine sam snimila tri različita materijala. Sve je to bilo izazovno i veoma zanimljivo. Iako sam uradila sve ovo, imala sam u perspektivi povratak u Madredeus. Ne bi to bio povratak, jer u principu nijesam ni odlazila iz benda. To je trebalo da bude samo nastavak saradnje. No, to se nije desilo.
Kako se završila ta priča?
Ponudili su mi ugovor od sedam godina u kojem bi rad sa njima bio prioritet. Ja sam imala 17 kada sam došla u bend i u njemu provela dvadeset godina. Više od pola mog života. Rekla sam im da bih bila neiskrena ako kažem da mogu i dalje raditi istim intenzitetom. Oni su željeli da nastave priču Madredeusa i nastavili su u drugom pravcu. Ja sam takođe odlučila da ostanem u muzici i snimila sam kasnije album Matriz.
Taj album ste posvetili Portugalu?
Na njemu sam pokušala da predstavim koliko je raznovrsna muzika Portugala. Na tako malom terenu je puno različitih uticaja. Tu su tokom vjekova živjeli Feničani, Kelti, Rimljani, Jevreji, dolazili narodi sa krajnjeg sjevera Evrope… tako da je to zanimljiva fuzija uticaja. Željela sam da sve to zabilježim na albumu. Ipak, Matriz je još jedan album saradnje, tako da ovaj koji ovdje prezentujem smatram prvim pravim solo albumom.
Već smo pomenuli da ste se muzikom počeli baviti kao tinejdžerka. Kako je biti tako mlad, a uspješan?
Uspjeh se gradi postepeno, ali moram reći da za mene cijela ova avantura nikada nije bila stvar uspjeha. Uvijek se radilo o muzici, o velikoj obavezi i ljubavi koju imam prema muzici i riječima. Na kraju je sve to postalo mnogo veće nego što sam ikada zamišljala. Bilo je teško u početku, ali usput naučite da se nosite sa tim. Da se disciplinujete. Za mene je bilo naročito teško, jer prije dolaska u Madredeus nijesam putovala van Portugala. Sada je stvar drugačija. Kada sam duže u Lisabonu, nedostaju mi putovanja i koncerti, jer je to ono što mnogo volim da radim.
Sve pjesme su na portugalskom. Je li se teško povezati sa publikom koja ne govori vaš jezik?
To nikada nije bio problem. Radim ovo više od dvadeset godina, pjevala sam većinom na portugalskom, ali bilo je pjesama i na latinskom, italijanskom i španskom. Poslije ovakvih jezičkih izleta, brzo se vratim portugalskom jeziku. Interesantna mi je ta vrsta komunikacije, ali pjevanje na portugalskom je moja najdublja forma ekspresije. Novi album je ispjevan jezikom moje zemlje. Volim da učim druge jezike, ali kako vrijeme prolazi sve više volim svoj jezik. Smatram ga veoma muzikalnim.
Vim Venders kaže da je muzika koju ste vi uradili za njegov film Lisabonska priča, bila svojevrstan vodič kroz Lisabon i predložak za scenario.
Bilo je interesantno stajati pred kamerama. Nikada ranije nijesam snimala. Venders je nevjerovatan režiser i veoma ga cijenim. Za Madredeus je to bilo jako važno iskustvo koje je išlo paralelno sa velikim internacionalnim uspjehom albuma O Espirito da Paz. Istovremeno smo bili prezentovani muzičkoj i filmskoj publici i to je za nas bilo odlično. Imati slike i pejzaže Portugala povezane našom muzikom, šta više tražiti?
razgovarao: Dragan LUČIĆ