Kao jedna od rijetkih stvarnih tacaka spajanja brit popa i roka devedesetih, Supergrass su ušli u novi milenijum tiho, jedva primjetno. Naravno ovo se ispostavlja kao tacno kada se pogleda na gomilu slicnih bendova poput Jet, koji su uspjeli da prodrmaju i stari kontinent i Ameriku. Poslije preslušavanja ovog šestog po redu albuma Supergrassa iole svjestan slušalac ce uvidjeti da je nešto odavno trulo u muzickoj industriji, kada se pored ovih ikona brit popa, drugima pišu hvalospjevi. S obzirom da rad Supergrassa ide uzlaznom putanjom, možda je i bolje tako.
Supergrass – Diamond Hoo Ha
