Poslije razbijanja dvije noći, trebalo je nešto da prodrma kosti odmah na početku treće. To se i dogodilo. Gomila nesklada iz grada Nikšića (opet) otvara posljednju noć Summer festa. I opet domaće snage pokazuju da se kvalitet ne dovodi u pitanje i da imamo predstavnike za najveće bine u regionu. Gomila prezentuje autorski rad u najboljem svijetlu. Momci sviraju profi, jedino je problem malo bio sa zvukom koji se čini mi se tada još definisao, ali je to bilo neznatno jer je hard core-metal tutnjio i na najbolji način prodrmao publiku koja se skupljala u tom trenutku. Marko, Alen, Vuk, Igor i Peka – svaka čast.
Nakon Gomile uputio sam se ka bek stejdžu i sa tog mjesta slušao koncert dua Who See. O zvuku i slicnim stvarima ne mogu pricati jer mi je dosta strana muzika, ne sumnjam da je bilo dobro i da su svakako ljubitelji ovog zvuka dobili šta su očekivali. To se i potvrdilo tokom pjesama: “Put pasat” (koja inače ima fenomenalan spot), “Reggaeton Montenegro”, “Šoferšajbna”. I u ovom muzičkom žanru Crna Gora je dobila opasne predstavnike. Samo neka potraje.
Tokom koncerta repera došao je jedan od najraspoloženijih i najprijatnijih ljudi koje srpska scena posjeduje. Blaža je stigao! Sa kilometarskim osmijehom razgovarao je sa svima u bek stejdžu, slikao se, pozdravljao sa prolaznicima koji su ga poznali, čak je i obezbjeđenje dobilo svoju dozu smijeha. Blaža odlazi u šator, dešava se transformacija. Elvis is in the house. Koncert Kljunova može da počne. Na bini ludilo, muzičari goli profesionalci, pure rock’n’roll izbija iz ozvučenja, a Blaža pravi spektakl. Nakon koncerta kaže da uvijek zaboravi po neku pjesmu da odsvira, da mu je bilo malo sat i po, da mu je izuzetno drago što je u Crnoj Gori, i da mu je jedan od najmilijih domaćih bendova Azra. Uz pivo i razgovor, u međuvremenu dolaze i Celtsi i svi zajedno slušamo početak koncerta Kikija i njegovih Pilota.
O ovom koncertu zaista ne treba trošiti riječi. Mislim da je za bilo koji festival nepotrebno pozvati bend kojem je najupečatljivija obrada “Poješću sve kolačiće”.
Nakon “Pijem da je zaboravim” još jedni majstori iz Singidunuma. Orthodoxi počinju, počinje i žurka. Pivo leti na sve strane, igranka je svuda, diže se prašina. Ljudi uživaju. Bend zaista zvuči svjetski i pravi su festivalski pogodak. “Whiskey in the jar”, “Far away”, “Green roses”, “Star of the county down” sve hitovi koji dokazuju zašto ovaj bend treba da se probije u svijet, a to su i najavili. Orthodox Celtsi pokazuju kako se tradicionalna muzika komercijalizuje na pravi način. Kako bi mogla da zvuči i naša kad bi se našli ljudi koji bi bili posvećeni tome i u kojoj mjeri je naš folk doživio devastaciju.
Fest je zaključio (valjda) svjetski DJ Junior Jack koga sam takođe “lobovao”. Mislim da je njegovo gostovanje bio kompromis organizatora sa publikom.
Sve u svemu bilo je za svakog po nešto, mislim da je festival generalno dobar, da bi trebao biti posjećeniji. Ipak je najveća pobjeda crnogorskih festivala ovog tipa što daju mogucnost sviranja bendovima iz Crne Gore. Za najveću pohvalu. Vidimo se sledeće godine!
ĐorđepunX