Cyco Mico je vrlo rječit čovjek. Ako vas interesuje o čemu to govori, i koliko je vješt sa riječima, preporučio bih vam „Cyco Speak” sa „Free Your Soul and Save my Mind” albuma. Kako nekada, tako i danas. Mike Muir ne prestaje sa svojom vrlo britkom uličnom kritikom društva kojim je okružen.
Droge, kriminal, nekultura i nedostatak sive materije su i dalje glavne teme, pa tako i ovog posljednjeg albuma. Funky crossover punk thrash pitaj-boga-čega-sve LA zvuk je ponovo tu. ST su vrlo ozbiljan igrač, i svako ko ih je otpisao, trebao bi dobro da se zamisli.
Podosta se toga dogodilo u karijeri Suicidal Tendencies. Bilo je dobrih, vrlo dobrih, ali i lošijih trenutaka. Međutim, jedno im se mora priznati – uvjek su ostali dosljedni svojoj muzici i poruci. Prodaja nije nikada bila opcija. Dok su ostali bendovi tog godišta, više, ili često manje uspješno koketirali sa drugim pravcima, mekšim zvukom, drugačijim imidžem i temama koje su „lakše” svarljive za prosječnog tupson konzumenta, ST nisu ama niti malo mijenjali pravac. Nemojte da vas ovo zavara. Nisu vremenom postali ni sijenka onoga što su nekada bili. Ne kažem da nije bilo problema (a ponajviše su se osjetili nakon odlaska nekih od originalnih članova), ali sa ovim posljednjim albumom, Suicidal Tendencies dokazuju da mogu da prevaziđu i teže prepreke. U osnovi, kao što sam rekao, to je stari dobri ST, jedan kroz jedan. Reski rifovi, ritmovi koji pomjeraju, i vrlo oštar Mike Muir.
„13″ nije čak ni jedan od onih albuma koji zadovoljavaju „standarde”. Nije jedan od onih albuma koji su urađeni korektno i tačka, čisto da bi se uzelo nešto para. Album je poletan, pun duha i energije i svaka pjesma je iznenađenje. Produkcija je ova moderna suvoparna digitalija i nikako ne igra na ruku bendu, ali zato, uživo, svaka od ovih pjesama će biti hit. Tu nema sumnje.
Ako su vam se prije svidjeli, ST sa „13″ vas neće razočarati. „Every day, everywhere you go, people do stupid things. 365 days outta the year – people not thinking. People that have the ability to think, that aren’t thinking.”
Nikola Franquelli