Stripologikon / Logicomix: Epska potraga za istinom

logic_made_fun-460x307

„Stripologikon je vrlo originalan, bogat i uzbudljiv susret sa mitologijom, matematikom, kazalištem i velikanima filozofije dvadesetog stoljeća”.

Posy Simmonos

Stripologikon je nesvakidašnje djelo. Na prvih nekoliko strana se odvija upoznavanje sa likovima, odnosno autorima djela. već prvom tablom, kad vam Apostolos poželi dobrodošlicu, ulazite u svijet ovog naučno-umjetničkog rada. Dijaloški početak na relaciji lirski subjekt (i lik) – čitalac tvori neku vrstu teorije samog stripa.
„Ovo je isto što i 99,9% stripova… Iskrena, stvarna… Nevjerovatna priča, pripovjest!” – Apostolos
Ipak Logicomix je drugačiji, tema i dometi mu nijesu svakidašnji i uobičajeni. Neki ga nazivaju (pseudo) istorijskim, neki dramatičnim, a neki naučnim romanom u stripu. Na momente, postupkom tj načinom uporednog pričanja priče malo asocira na Špigelmanovog Mausa. Nekad kao dva spiralna lanca DNK idu dvije priče. Međutim, komponente vremena i prostora su ovdje kompleksna stvar, tako da ovaj rad ima obrise i pustolovnog romana. Ti efekti su doprinijeli dinamičnosti djela.
Grupa autora je sintetizovala svoja iskustva i znanja. Apostolos Doxiadis je znalac da matematiku pretoči u fikciju. Christos Papadimitrou je profesor računarstva i inovator u svijetu algoritamskih teorija. Crtači su prošli francusku školu. Bračni par, Alecos Papadatos (s iskustvom u svijetu animiranih filmova) i Annie Di Donna (učestvovala u stvaranju animiranih filmova Babar i Tintin), se pobrinuo za ilustraciju.
Stripologikon nema za cilj da bude istorijska čitanka. On je više roman u stripu, pun stvarnih ličnosti, ali i fikcije. Ideje su autentične i netaknute, u svom izvornom obliku. Samo je modifikovan, filtriran i domaštan njihov put i tok.
Glavni akter priče je Velšanin Bertrand Arthur William treći grof Russell. On je bio jedan od najvećih mislilaca u oblasti logike, filozofije i matematike. Zapravo su njegovog fikcijskog blizanca (pomenuo sam da nije skroz istorijski roman) autori prošetali stranicama Stripologikona. Prikazane su njegove ključne ideje i problemi.

„Zapanjujuće uspješno… uspjeva u Russellovoj priči prikazati što možda i jest moguće prikazati samo u romanu u slici: nepogrešivu eleganciju njegova rada koja je jednako uzbudljiva kao i sam njegov rad”.

New Statesman

Zapravo je ovaj tekst mogao ostvariti i ostaviti ovakav efekat inovativnosti samo kao strip. Bez slika mislim da bi ovo bio samo jedan u nizu postmodernističkih, pitanje je da li i eksperimentalnih, romana.
Ovako Logicomix djeluje trojako. Egzistira kao inovativan strip, ima kompoziciju ostvarivu u književnosti i može dejstvovati kao udžbenik o čemu svjedoči to što ga izdaju neke naučne institucije. Ako neko voli jasnu distinkciju između visoke i niske umjetnosti (čije se postojanje danas sve diskutabilnije) može konstatovati da ovo djelo definitivno pripada prvoj kategoriji.

Luf