„Stripologikon je vrlo originalan, bogat i uzbudljiv susret sa mitologijom, matematikom, kazalištem i velikanima filozofije dvadesetog stoljeća”.
Stripologikon je nesvakidašnje djelo. Na prvih nekoliko strana se odvija upoznavanje sa likovima, odnosno autorima djela. već prvom tablom, kad vam Apostolos poželi dobrodošlicu, ulazite u svijet ovog naučno-umjetničkog rada. Dijaloški početak na relaciji lirski subjekt (i lik) – čitalac tvori neku vrstu teorije samog stripa.
„Ovo je isto što i 99,9% stripova… Iskrena, stvarna… Nevjerovatna priča, pripovjest!” – Apostolos
Ipak Logicomix je drugačiji, tema i dometi mu nijesu svakidašnji i uobičajeni. Neki ga nazivaju (pseudo) istorijskim, neki dramatičnim, a neki naučnim romanom u stripu. Na momente, postupkom tj načinom uporednog pričanja priče malo asocira na Špigelmanovog Mausa. Nekad kao dva spiralna lanca DNK idu dvije priče. Međutim, komponente vremena i prostora su ovdje kompleksna stvar, tako da ovaj rad ima obrise i pustolovnog romana. Ti efekti su doprinijeli dinamičnosti djela.
Grupa autora je sintetizovala svoja iskustva i znanja. Apostolos Doxiadis je znalac da matematiku pretoči u fikciju. Christos Papadimitrou je profesor računarstva i inovator u svijetu algoritamskih teorija. Crtači su prošli francusku školu. Bračni par, Alecos Papadatos (s iskustvom u svijetu animiranih filmova) i Annie Di Donna (učestvovala u stvaranju animiranih filmova Babar i Tintin), se pobrinuo za ilustraciju.
Stripologikon nema za cilj da bude istorijska čitanka. On je više roman u stripu, pun stvarnih ličnosti, ali i fikcije. Ideje su autentične i netaknute, u svom izvornom obliku. Samo je modifikovan, filtriran i domaštan njihov put i tok.
Glavni akter priče je Velšanin Bertrand Arthur William treći grof Russell. On je bio jedan od najvećih mislilaca u oblasti logike, filozofije i matematike. Zapravo su njegovog fikcijskog blizanca (pomenuo sam da nije skroz istorijski roman) autori prošetali stranicama Stripologikona. Prikazane su njegove ključne ideje i problemi.
„Zapanjujuće uspješno… uspjeva u Russellovoj priči prikazati što možda i jest moguće prikazati samo u romanu u slici: nepogrešivu eleganciju njegova rada koja je jednako uzbudljiva kao i sam njegov rad”.
Zapravo je ovaj tekst mogao ostvariti i ostaviti ovakav efekat inovativnosti samo kao strip. Bez slika mislim da bi ovo bio samo jedan u nizu postmodernističkih, pitanje je da li i eksperimentalnih, romana.
Ovako Logicomix djeluje trojako. Egzistira kao inovativan strip, ima kompoziciju ostvarivu u književnosti i može dejstvovati kao udžbenik o čemu svjedoči to što ga izdaju neke naučne institucije. Ako neko voli jasnu distinkciju između visoke i niske umjetnosti (čije se postojanje danas sve diskutabilnije) može konstatovati da ovo djelo definitivno pripada prvoj kategoriji.
Luf