I ako nijesam više od onih koji svaki bend koji izda album čuje, pokušavam da preslušam makar domaće. Pod to domaće mislim na Balkan. Posebno moram čuti ako bend izadje za naš portal, što su Nišlije i učinile. Mislim da jedina stvar koja ima kulturološki link sa ostatkom svijeta, a da nije izgubljen devedesetih jeste muzika.
Bez ustezanja mogu reći da Streetcore unity na ovom EP-ju zvuči jako kao i velika većina zapadnoevropskih bendova, te da ne znate odakle dolaze sigurno ne bi pogodili da je to Srbija. Međutim ako zapadno zvuče, djeluju lokalno, i pjevaju baš o toj Srbiji, a pjevati o Srbiji znači pjevati o Balkanu, a to dodatno znači pjevati o Lawless Balkanu, nepravdi i devijacijama koje pojedince koje se bave ovom vrstom muzike očigledno pogađa. Najviše mi je žao što Lawless i SCU neće naći veću i širu publiku koja mora da čuje ove teme i ono što bend ima da poruči. Lawless je odlično produciran album, onoliko koliko moderni HC to zahtjeva, i onoliko koliko treba da se čuje svaki ton i svaka riječ, a suvišno je pričati o nedostatku novca da sve to zvuči još bolje. E sad, pobornik sam i toga da produkcija ne treba da pegla sviračke nedostatke, ali vidi se da ovi momci znaju šta rade, od početka do kraja, i to je sve kompaktno i jako lijepo smišljeno. Čisti moderni HC sa uplivima screama i melodičnog pjevanja, čvrstih rifova i beskompromisnog mljevenja bubnjeva. Zaista bend kojem treba što pružati više prilike. Jedina pjesma na maternjem jeziku jeste obrada benda Totalni promašaj – Prodane duše. Mislim da u budućnosti bend može praviti više pjesama na svom jeziku da zvuče jednako moćno kao i one na engleskom. Ostale pjesme namjerno neću nabrajati da bi ste čuli EP, samo reći da je moj apsolutni hit pjesma „Two dead boys”. Prava hitčina koja nosi i koja puca od energije. Džoker za svirke. Niš i Srbija imaju jedan ozbiljan bend, a na nama svima je koliko ćemo im dati krila i prostora da napreduju. Jer kao što znamo situacija za sviranje i izdavanje je – katastrofalna.
ĐorđepunX