Momci iz Nikšića imaju album prvijenac. I ako postoje već neko vrijeme konačno su sjeli u svoj studio i završili album, pa je ova recenzija čekala nedjeljama jer je ekipa Štrajka mozga svakog petka izbacala po jednu pjesmu i na taj način prezentovala album. Što možda i nije loše. Ko zna danas šta je dobro i koji princip je najbolji da se muzika koju kreirate najbolje čuje i dopre do ljudi. Odavno je postao veliki disbalans između uloženog truda, rada, para i toga šta dobijete objavljivanjem albuma. Dobijete najčešće ništa. Rokenrol je danas u velikom broju slučajeva totalno neisplativ. Ali to je onaj duh kada ama baš nema bendova i albuma ipak se neko nađe i izbaci nešto. To je danas najveća pobjeda rokenrola. To je njegova suština. Ako je i na aparatima – živ je. O samom albumu i zvuku šta reći? Dobro se čuje koliko je ova četvorka ispekla zanat i kako oni zvuče dobro već godinama live, i čini mi se da se to sasvim dobro prenijelo sa njihove strane. Ono što primjećujem, a što se malo maskiralo ovakvim prezentovanjem pjesama jeste žanrovska neprofilisanost. Mislim da je odgovor veoma prost. Ovaj album se kuvao godinama tako da ih je i ukus i šta žele sami da postignu vodio slobodno. Veliki plus – biti neograničen žanrom. Međutim u samoj svirci, pjevanju, energiji i produkciji vidi se koliko bi ipak neka vrsta profila valjala. Lično, ovaj bend vidim kao vrhunski grunge bend, i te pjesme zvuče kao Sijetl bukvalno. Način pjevanja, boja glasa, ma Alice revival. Ako možemo da ga nazovemo problemom, to ima skoro svaki bend u Crnoj Gori, jer rijetko ko danas snimi cijeli album u dahu, čak bude različit zvuk i onima koji su usko profilisani pa ih nešto odvuče na drugu stranu. Druga vrsta profila jeste jezik. Mislim da je naslov trebao ići jednim jezikom, prvenstveno ako je naziv benda Štrajk mozga, na naziv albuma bude Robovi uma, i uopšte ne bi zvučalo loše. Da je Brain strike – Mind Slaves opet bi bilo grandži i dobro, ovako mi nešto ne ide od oka. Naravno to je samo to moj utisak. Ako nalazim zamjerke albumu to bi bilo to. Cover art koji je uradio Janjo iz benda Manitou je fenomenalan. Vlado iz benda Nagual je već prepoznatljiv po produkcijskom poslu, i gotovo da nk benovi obožavaju taj saund. Ovdje je postignut zaista svjetski. Mislim da svi koji su očekivali puno od ovog benda su dobili više. Ovo je album prvijenac za desetku. Međutim kao što sam im u razgovoru i rekao oni su već muzički „odrasli konji“ i sada očekujem od njih samo više i bolje. Očekujemo svi, jer su udarna igla crnogorskog rokenrola.
P.s. Namjerno nisam pisao o pjesmama, svaku imate na YT, pa izvolite suppport & subscribe.
ĐorđepunX