Izašao je dugo očekivani album ovih veterana engleske pank scene, ali ovaj put žanrovski malo drugačiji od ostatka scene. Album je izašao za Fat Wreck naravno! jer je to stil koji Snuff gradi godinama i blizak je američkoj publici. Ne treba zaboraviti i da su dobri drugari sa NOFX – vlasnicima etikete. Šta reći za album? Pa glavna karika je svakako Duncan Redmonds – pjevač i bubnjar benda koji je prezauzet sviranjem. Osim Snuffa svira sa Toy Dolls, Guns’N’Wankers, Billy No Mates, kao i akustične svirke zbog čega su se vjerovatno u bonusu albuma našle i dvije akustične verzije pjesama “In the stocks” koja otvara album i “EFL”. Ko je slušao ranije albume Snuffa dobiće što je i očekivao, promjene u zvuku nema, album jeste dobar ali ipak nešto nedostaje. Pjesme jesu energične, glas je i dalje melanholičan, ali su pjesme aranžmanski prilično ravne, nekad kao da traju predugo pa malo zamaraju. Sa albuma bi svakako izdvojio “Mumbo jumbo”, “Bones for company” i ” I blame parents”, dok bi svakako izbacio dosadne “All good things” i “EFL” za koju treba reći da svakako zvuči bolje akustično. Za toliko čekanja ubjeđen sam da je Snuff mogao bolje. Snuff je bend koji odlično zvuči live, pa treba vidjeti kako će ove pjesme zvučati, možda tada dobiju željeni efekat. I dalje smatram da je Loz Wong jedan od najboljih pank gitarista. Ovaj čovjek daje veliki plus svakom njihovom albumu. Tako da ćemo se zbog svega toga ja i Snuff naći na sredini, ali može to puno bolje.
ĐorđepunX