decembar 2017
SNFU su bend iz Edmontona, Kanada, nastali 1981 godine. Imaju 10 studijskih albuma i legende su kanadske muzike. Za mene do sada najznačajniji intervju. SNFU je legendaran zbog svog frontmena Ken Chinn-a poznatijeg kao Chi Pig. Chi-jeva priča je najkompleksnija koju sam ikada čuo od svih bendova i muzičara, a opisana je u filmu koji dokumentuje njegov život. Dolazi iz razorene porodice, u ranoj mladosti dijagnostikovana mu je šizofrenija. Borio se sa njom sve do momenta kada ga na koncertu lik iz publike slučajno udara u glavu i prouzrokuje pucanje dijela čeone kosti. Od tada se cijeli njegov život mijenja, postaje zavisnik od kristal meta, ostaje bez svih zuba, a u vremenu koje dolazi i bez stana, biva na ulici, spava kod prijatelja u kombiju. Tokom cijelog ovog perioda SNFU malo svira, pa je malo na pauzi. Konačno Chi se prijavljuje u ustanovu koja pomaže slučajevima kao što je njegov, ponovo oformljava bend i trenutno je aktivan sa njima.
Drugi dio priče je moj zahtjev za intervju koji sam poslao njihovom menadžeru Dejvu. On mi je rekao da je Chi daleko od njega da ga obično zove kod komšije jer Chi nema telefon, kompjuter, nema mogućnosti da ga dobije. Da budem strpljiv i da se javim nakon 15 dana. To sam i uradio. Rekao mi je da je nekako uspio da ga dobije preko prijatelja i da će mu ovaj ponijeti lap top, čitati pitanja i da će odgovoriti. Kada sam se opet javio ovo mi je prenio: „Yes! I’ll send it to you soon. Like later today. I had a hard time getting Chi involved – he doesn’t use a smart phone, computer, and he’s usually drunk and distracted because his office is a pub with a bunch of hard drinkers. But the questions were open enough that I was able to provide answers pretty easily. I’ll proof it today, and send it off via email.“ Ja sam se zahvalio i popričali smo još malo na šta mi je Dejv još jednom odgovorio: „Haha…. This is the man’s life story these days. He drinks with his buddies until we come along, dust him off, shove a microphone in his hand, and fly off somewhere to rock and roll!“ Više nema šta da se doda.
Šta znači SNFU?
Početno je značilo Society’s No Fucking Use- kao da kažeš “društvo nema koristi od nas”, što se ispostavilo potpuno suprotnim jer velika većina društva voli SNFU i punk rock generalno. Kratko vrijeme ime je promijenjeno u Society’s NFU jer u to vrijeme reći “fucking” ili staviti ga na poster ili u časopise nije prihvaćeno kao danas. Konačno smo doši do S.N.F.U. ili SNFU. Kažemo ljudima da nađu neki svoj značaj, imamo i mi par svojih kada nas pitaju: Sausages Never Fry Unevenly, Systematic New Funk Unit, Saturn Now Fuck Uranus, Scottish National Farmer’s Union…ali stvarno ako bi pitao fanove šta znači mogli bi reći nešto kao identifikacija ili dublja konekcija sa pjesmama i ljubav prema muzici. Nadamo se…
Reci mi o sceni kada ste počinjali da svirate.
Scena u našem rodnom gradu je bila mala 1981 godine, ali je uvijek bilo originalnih lokalnih bendova. Scena je bila veoma podržavački nastrojena i uvijek je lijepo dočekivala bendove koji su dolazili sa strane. Zajedno sa bendovima iz drugih gradova regije stvorili smo jaku i jedinstvenu mrežu u Zapadnoj Kanadi, Prerijskih gradova, naročito Edmonton, Kalgari i Vinipeg, ali takođe i u manjim gradovima Regina i Saskaton. Očigledno se sve uvećalo i postajalo još veće, sve više bendova je išlo na turneje u Ameriku i preko, i naravno punk rock je postao mainstream u muzičkom svijetu.
Puno članova je prošlo kroz bend godinama. Zašto je teško naći stalne članove?
Stvarno, za prvih 20 godina jedini ljudi koji su odlazili bili su članovi ritam sekcije. Evan i Jimmy nisu htjeli da idu na turneje, Jon Card je želio da bude bliže porodici na obali, Dave Bakon je bio dosta bolestan na turneji i morao je da napusti zbog zdravlja. Zatim se bend raspao tokom Ted Simm i Curt Creager perioda, a kada smo se ponovo oformili radili su druge stvari, pa je trebala nova ritam sekcija. Što je na kraju potrajalo tokom 90-ih. Turneje su teške ljudima, a bend je išao dosta na turneje tokom 90-ih. To lomi ljude. Zatim, kada je Mak Belke počeo da piše novi album regrutovao je novu ritam sekciju za „In the meantime and in between time“. Pošto se bend raspao 2005 godine Chi je trebao izlaz, biti frontmen SNFU-a je jedina stvar u kojoj je on dobar. To je njegov život. To je kada je Goonie počeo da džemuje sa njim i nakon nekog vremena našli su par novih članova i počeli da idu na turneje ponovo, što je dovelo do albuma „Never trouble trouble until trouble troubles you“ 2013 godine. Kako bilo, Chi je postao nezadovoljan članovima benda zbog nekih pitanja pa je našao nove u januaru 2014 godine, što je postava za turneje danas, osim Batikao Esta na bubnjevima koji se priključio 2016 godine. .
“I Wanna Be an East Indian” je singl . Reci mi više o toj pjesmi.
Ta pjesma je ustvari napisana i snimljena od poznatog benda Dayglo abortions iz Viktorije BC, Kanada. SNFU ima istoriju prijateljstva sa njima, pa kad se pružila šansa da se snimi pjesma za tribute album “Fuck ‘Em If They Can’t Take A Joke” Chi je pristao. Osim što je pjesma snimljena bez SNFU članova osim Chi-ja na vokalu. Najveća tajna je ta što je to zapravo Dayglo abortions sa Chijem pjevačem haha.
Šta misliš o punk i hardcore muzici danas?
Pa, prije svega, šta je jebote hardcore danas? Sigurno nije što je bio kada je DOA koristila termin hardcore u vezi sa brendom West Coast punk rock tog vremena, i u Kanadi i u Americi. Mislim da kada su NYHC bendovi počeli da stiču slavu, žanr je postao nešto drugo. Nije isti što je bio, kao recimo rane 80-te. To nije loše, ali SNFU sebe smatra hardcore bendom prije svega. Zatim rastom skate scene koja je slušala SNFU bend je označen kao skate punk. Danas ako kažemo hardcore mlađi fanovi će se raspravljati da mi nismo hardcore. Svejedno. To je jebeni rokenrol. Pank scena danas, poslije Green daya i Offspringa koji su napravili svoj put opet postaje sve više underground. Barem mi to tako primjećujemo. Veća je scena svakako, i puno zaista velikih dobrih bendova uzima pare, ali klinci i dalje prave usrane punk žurke, okupljaju bendove, rade naporno da postanu bolji i zadržavaju DIY etiku.
Bili ste na Alternative Tentacles i Epitaph etiketi. Reci mi kako ste potpisali za njih?
Nakon što se bend ponovo oformio ranih 90-ih snimili su neke demoe i poslali su ih za nekoliko punk etiketa. Epitaph records se zainteresovao i potpisao sa njima ugovor za tri albuma. Postali smo prijatelji sa Dead Kennedys, naročito sa Jellom 1984 godine, kada smo išli na turneju sa njim po Zapadnoj Kanadi. Kada god smo bili u San Francisku ostajali smo kod njega, dolazio je na naše nastupe itd. Kada je SNFU rastrgnut sa etiketama AT je realizovao Ping Pong EP. A onda je bend odabrao da realizuje album „In the meantime“ za svoju etiketu Rake records.
Išli ste na turneje sa nekim metal bendovima?
Ne baš. Korn i Tool su bili podrška SNFU 90-ih, bilo je puno bendova pod uticajem metala sa nama tokom godina, ali nije bilo baš truda da se rade turneje sa metal bendovima. Metalika su bili veliki fanovi SNFU tokom 80-ih.
Open Your Mouth and Say… Mr. Chi Pig je dokumentarac o tvom životu. Ko je došao na tu ideju?
Film je izašao iz glave Sean Patrick Shoula iz Prairie Coast Films. U suštini bio je veliki fan Chi Piga i htio je da dokumentuje njegov život.
Najbolji bendovi za vas svih vremena.
Za Chi-ja: The Damned, Devo, Eurasia, The Smiths…svi ostali imaju različite ukuse u bendu. Po riječima Randy Steffesa trenutnog gitariste benda “Postoje dvije vrste muzike, dobra i loša, volim obije”.
ĐorđepunX