“Marshall JCM-900, zamjena usisivac kirbi, slicno…” plus sve broj telefona, mjesto obitavališta… Zamisli da ga neko prepozna?! Zajebavali bi ga do smrti! Ja bi ga zajebavao, to je sigurno. Nemoj da misliš da ja imam nešto protiv kirbija. Ali bogo moj, sraz je ovo. Onom neukom da približim… mijenjam Monea za 12 Olja Ivanjicki i 2 Tiha Vujovica sa precišcivacem vazduha! Daleko je to možda nekom, pa današnjim jezikom receno mijenjam Nokiu N93 za dva fiksna sa identifikatorom poziva (makar na jednom) i naravno precišcivac vazduha. Sraz prijatelju, sraz. Najgore je to što ne mogu da krivim jadnika koji je od svoje dvadesete (petnaeste vjerovatnije, ako se uzmu u obzir sve ratne i ine godine) gucio dnevnice krvavo zaradene stružuci necije tapete, lijepeci politicke programe raznim strankama, stažirajuci u kojekakvim firmama sa ociglednim rokom trajanja… i maštao da ce jednog dana moci sebi da priušti odmor od hiljadu eura, a da se to ne odrazi na dotok novca elektrodistribuciji, komšiji kod kojeg uzima na crtu ili gazda Sretenu za onih redovnih par vecernjih sledovanja domaceg crmnickog. Pazi, nije da on nema, što u glavi, što na papiru devet „Money for nothing” – a, cetrnaestak „Imagine”- a, pa u glavi mu je još uvijek treci „Solider of fortune”… Nije problem. Naš gospodin Marshall JCM 900 je talentovan prika, ali nema ko da ga hvali! Marketinški. Medijski. Nema prijatelju. Pitaš se otkud znam sve ovo?! Znam. Ovakvo pojacalce ne želi niko kome nije stalo do sebe. Ponajmanje polovni narodnjak koji još uvijek zapisuje tekstove pjesama sa nekoliko puta lijepljenih snimljenih tdk kasetnih kompilacija, koji svoj ishod traži u svadbarskom riverbu toliko pojacanom da rijec koju izgovori ode svakom gostu ponaosob u uvo (dragi, dragi , dragi , dragi … gosti, gosti , gosti, gosti ….), ne bi li na taj nacin zaskocio konkurenciju sa par zaboravljenih „hitica”. Ovo je pojacalo namjenjeno covjeku koji zna šta želi, kako za sebe tako i za svog slušaoca. Cista energija. Cista emocija. Jedno od rijetkih koje ne laže. Ne možeš ga isfolirati. Upravo stoga nije namjenjeno nekom bivšem pivotu RK Trebevic koji je završio karijeru lomom kljucne i pošto – poto hoce da postane slavan u svom „srezu” ili zalizanku koji je godinama pokušavao da nešto izjebe zvižducuci „Wind of change” ili temu iz „Kuma” i koji je na vrijeme shvatio da su ove na žalost dobre kompozicije jednako izlizane kao i lakat njegove CRVENE rokerice kojim je podupirao zid lokalnog paba dok je zviždukom vabio nedozrele kobejnovke. Na žalost, covjek koji prodaje ovakvu dragocjenost, pardon, ne prodaje, mijenja, je iz nekog drugog filma. Na žalost, dobrog filma. Sa lošim… nije ni lošim, više neizvjesnim završetkom. U njemu on svoju dotadašnju profesiju, mijenja novom – profitabilnijom. Cišcenje stana 10 eura. Ako je sapunska opera tu je onda kvadrat euro, cisto da se napravi kvalitetan zaplet. Postoji tu i žanr sa hepiendom. Drama – komedija u kojoj glavni junak poslije niza peripetija i urnebesnih situacija uspijeva da zamijeni maršala za kirbi. Epilog: U cistoj sobi, svoj bijeloj po prolasku svog novog ljubimca kroz nju, potpuno srecan, glavni junak drži u narucju svoje nedavno rodene trojke dok ga njegova draga polunaslonjena posmatra sa odobravanjem i sa osmijehom na licu i vikend romanom svježe položenim na krilo. I živjeli su srecno da prvog kirbijevog kvara. The end.
by Rotring & Shroeder