Sjećam se kada su Shin-Ei počinjali sa radom. Bili su kao neka egzotična životinja. Ustvari, više kao neki simpatični kućni ljubimac. Publici se svidjela mladost, šarenilo i postava sa dvije djevojke, ali dalje od toga niko nije očekivao. Godine su prolazile i „klinci” su uporno radili, snimali kvalitetne spotove, davali intervjue, promovisali svoju muziku i svirali u svakoj rupi i zabiti, gurali i čupali, i napokon, izdali i prvi album. Doduše, izlazak albuma je najavljivan, ako se ne varam, pola godine ranije, ali se čekanje definitivno isplatilo, jer „Oprostite Što Nam Je Dobro” ima nekoliko vrlo prijatnih iznenađenja.
Kao prvo, svaki ne muzički elemenat je svojevrstan unikat na crnogorskom muzičkom nebu. Znate svi vrlo dobro koji su trenutni ekonomski trendovi te koliko se rock and roll kotira kod domaćih slušalaca, a Shin-Ei uspjevaju da izdaju album na CD-u. Omot je urađen vrlo profesionalno sa malim stripom, svim tekstovima i jako pristojnom kartonskom kutijom visokog kvaliteta.
Drugo, odabir „Deaf Circuit” studija (Autumn For Free) je bio vrlo dobar potez i produkcija je na vrlo visokom nivou te su sve pjesme dugo sređivane i dovođene u red, da ne govorim da su sigurno ponešto naučili od starijih kolega. Još se mora spomenuti i www.shin-ei.me kao mjesto gdje su skoncentrisane sve informacije.
Sve su ovo stvari koje se vide isključivo kod mnogo komercijalnijih projekata, onih koji donose sigurnu zaradu nad uloženim sredstvima, a ne kod jednog alternativnog rock benda koji (za sada) ne može da ima sličan komercijalni uspjeh i to je samo još nekoliko pokazatelja koliko članovi benda ozbiljno shvataju svoj rad i koliko ulažu u svoju budućnost.
Za kraj ipak ono najvažnije, tj. sama muzika. Generalno gledano, imate muziku koja uđe na jedno, a izađe na drugo uho, i onu koja uđe i ostane jer zagolica nešto u uhu slušaoca, i iako se pjesma završi, melodija nikada ne iščili u potpunosti, a Shin-Ei na ovom albumu imaju najmanje četiri takve pjesme. Ne želim da kažem da i ostale nisu vrijedne, to nikako, ali, barem na mene su „Zadnji Ples”, „Antropofobija” više i vrapcima poznata „Ludi Rajd” i posljednja „Obale”, ostavile veliki utisak. Posebno „Obale” koja na najbolji mogući način zatvara ovaj vrlo uspješan album. Teme su društvene i socijalne, provučene donekle kroz šarenu fasadu mladosti, ali je kompletna slika vrlo sređena i fokusirana i nema ovdje apsolutno ništa od dječačke neorganizovanosti ili brzopletosti, i iako je veći dio pjesama nastao na samom početku karijere, kada je npr. pjevačica Andreja imala, čini mi se jedva 15 godina, sve su itekako prošarane mnogo ozbiljnim detaljima. Tekstovi, muzika, instrumentalni dekor i energija kojom su izvedene, te svi ostali gore pomenuti elementi, su me jednostavno iznenadili i tek nakon nekoliko dana sam mogao imparcijalno da preslušavam album i donosim objektivne zaključke.
Trud se uvijek isplati. Uvijek! Bez imalo dileme ili dvoumljenja i Shin-Ei su klasičan primjer jer jedva da je izašao prvi album, a oni već rade na novim pjesmama, ali to je već priča za neko drugo poglavlje. Dotle, preporučujem vam da posjetite njihov sajt i skinete besplatno album, a CD dolazi na kućnu adresu za nevjerovatno primamljivu cijenu.
Nikola Franquelli