Kako si zadovoljan dosadašnjim prolazom benda. Mislim da i dalje ljudi dok ne vide tebe na bini ne znaju o čemu se radi?
Evo ukratko par informacija za one koji ne znaju o čemu se radi. Dakle, iako priča o Saši 21 seže u 2004, s pravim, aktivnim radom počeli smo 2012. Do sada smo objavili jedan album, samo na ploči u 521 primjerak (2014. godine), a upravo smo u studiju gdje završavamo novi, drugi po redu album, ciljani nosač je CD.
Te 2012. krenuli smo od nule kao bend. Novi personal, nove pjesme, novi početak. Sviramo isključivo program Saše 21, nema obrada, nema covera, nema ničeg iz mog prethodnog opusa. I kada se stvari tako postave – početak je težak, da, a da bi bend „prolazio” kako ti kažeš – potrebno je i vrijeme i stalan, uporan rad. No, toga smo bili svjesni i ja i moje kolege u ansamblu, krenuli smo u ovo spontano, bez prisile i stvari se po malo razvijaju. Sve smo bolji, dobrih pjesama je sve više, koncerti su sve atraktivniji, pomalo nas respektiraju. A to što su me ljudi prepoznavali, na početku je bila više smetnja nego korist. Očekivali su vjerojatno nešto iz mojeg starijeg opusa, ali ja sam uporno naglašavao da Saša svira samo nove pjesme. Malo po malo, ljudi su to prihvatili i do sada su se svi navikli da je to tako. Dakle, ako dođete na koncert Saše 21 čuti ćete pjesme Saše 21, ništa drugo.
Šta je 21 u nazivu benda?
Saša je moje pravo ime, a 21 su centimetri. Ima još i nekih drugih konotacija, ali ova mi je najdraža, haha.
Jesi li zadovoljan medijskom pažnjom kada je u pitanju novi bend?
Ja nikog ne maltretiram svakodnevim informacijama, u medije šaljem samo bitne novosti i kada imamo nešto za reći, to se uglavnom i objavi tako da mogu potvrditi da sa medijima imamo korektan odnos, zaista. Osobno nemam ni fejs ni spejs ni trejs, ništa od toga, koristim običan stari mob na kojem sam off line, samo pozivi i sms. Basista vodi fejs benda, svi oko mene to imaju pa indirektno čujem sve što je bitno, znam šta se dešava.
Zvuk ste nazvali bugi pank. Ipak, još se čuje tvoj stil još iz Idijota. Jesi li pokušavao da pobjegneš od toga ili je novi zvuk samo svojstveni nastavak te priče?
Nema bijega, haha. Moj osobni zvuk je isti, sviram istu gitaru na istom pojačalu i to se čuje, prepoznatljivo je. Međutim, bend je nešto zaista novo i drugačije. Mi smo se i sami namučili da definiramo koji je to stil, šta je to. Mislim da definicija „boogie punk rock” najbolje opisuje to što radimo, s novim albumom to se još više potvrđuje, na njemu je više boogie elemenata, a mislim da će ih u budućnosti biti još više. U tom smislu smo unikat na domaćoj sceni, ne možeš nas usporediti ni sa kime. Nema ni sličnog a kamoli istog benda kao što je Saša 21.
I mnoge kolege su izašle u susret, recimo svirali ste sa Dubiozom u pulskoj Areni. Mislim da je generalno važno tim ljudima da nastaviš sa radom i da jednim dijelom tvoja i priča Idijota živi.
Dubioza Kolektiv i ja međusobno se respektiramo (i da skratim tu dugu priču) kao rezultat tih simpatija došlo je do toga da su nas oni ugostili lani na njihovom nastupu u pulskoj Areni. Za nas je to bila velika čast, a i šansa da nas vidi nešto veći broj ljudi. Za tako mali bend kao što smo mi to je značajna prilika i mislim da smo dali sve od sebe i dobar nastup. I inače je ta večer u Areni bila odlična, Dubioza je imala sjajan nastup, a atmosfera je cijelo vrijeme bila fantastična. Bio sam na milion koncerata, vjerujte, znam šta pričam.
Da se vratimo na početak. Mnogo je hrabro upustiti se u novu muziku s novim bendom i imenom, nakon uspješnog benda. Šta je tebe iznenadilo na samom početku, da li si imao osjećaj da se vraćaš u neke godine kad si počinjao da sviraš ili si već imao razrađeni plan?
Da, imam plan sa Sašom, to nije matematička kalkulacija „kako uspjeti”, više ga možemo nazvati „umjetničkim planom”. Točno znam šta i kako želim objaviti. Međutim, startne pozicije su nam bile niske, sve to ide sporo i teško, ali ja guram. Samo me bolest i smrt mogu spriječiti da taj plan ne realiziram do kraja. A obzirom na moje iskustvo, znao sam šta me čeka, pa tu nema ni nekih velikih iznenađenja. Nepredviđenih situacija da, i dobrih i loših, ali su itekako dobrodošle, to atmosferu održava živom i živahnom.
Kad to pominjemo, s obzirom na to da si imao dva muzička početka, koja je razlika sada kada si oformio bend, i u prošlim vremenima kada je rokenrol bio glavna stvar. Šta se ključno promijenilo?
Puno toga se promijenilo. Prije svega moj prvi start je bio u srednjoj školi, a drugi start u srednjoj životnoj dobi, a i moje kolege u bendu su tu negdje. Od sinova i kćeri postali smo tate i mame, roditelji znaju o čemu pričam. Životna energija i snaga imaju drugačiji intenzitet. Države su se promijenile, socijalne strukture, financije, tehnologija, mentalni sklopovi, publika, zvuk i popularnost određenih muzičkih žanrova. Ali sve to skupa nema nikakve veze. Nemoguće je iskalkulirati „uspjeh”, da ga tako nazovem. Ja jednostavno radim ono što volim, volim napisati pjesmu, volim svirati u bendu i volim nastupiti, obožavam dobru atmosferu na koncertu, to zlata vrijedi. Neovisno o tome koji start je pitanju, prvi ili drugi, pričamo o istom.
Koji su planovi sa bendom, ako se uopšte može nešto planirati.
Planirati treba, naravno. Kod nas je jasno, barem kratkoročno. Završiti album, tj. objaviti CD. Cilj je da dopre do što većeg broja ljudi, a onda će se oni izjasniti da li im se sviđa ili ne. Nema izjašnjavanja ako materijal niste ni čuli, jel’ tako? To je uglavnom bio slučaj sa prvim albumom, što je razumljivo s obzirom na to da je štampana samo ploča. Sada idemo malo i digitalno, CD, internet, download, itd…
Hvala za intervju nadam se da se vidimo na konncertu Saša 21 u Crnoj Gori uskoro.
E pa fala, imajte u vidu da neću ni ja po ovoj planeti vječno, nego ako treba da se svira neka to bude kada izađe novi album ?
Pozdrav iz Pule.
ĐorđepunX