Mark Blejk jedan od najraspisanijih engleskih rock autora. Donosi dvije knjige o The Queen i o Pink Floydu. Prva – Da li je ovo stvarni život? Neispričana priča o grupi Queen. Kao i u svemu što Mark piše imamo puno, čak pretjerano detalja u vezi pojedinih stvari, puno sagovornika, i prosto osjećaj je dok se sve ovo čita da ni sami akteri ne bi mogli sve da ispričaju kako je bilo. Knjiga se bavi svakim članom pojedinačno. Priča počinje kultnim Live Aid koncertom kojim se završava film, a onda se naslanja na proto početke prije nego što je Faruuk Bulsara i došao u Britaniju. Dakle saznajemo sve žive pikanterije o bendu, njihovim međusobnim odnosima i dobijamo kompletnu sliku o izdanjima, kako su nastajala i šta je bila ideja vodilja. Totalni unutrašnji pregled, kakav grupa zaslužuje.
Druga knjiga je Kad svinje polete. Mark takođe knjigu počinje velikim događajem kakav je bio reunion Floyda na Live Aidu 2005. godine u Hyde Parku, što će označiti poslednji zajednički koncert benda i onda opet idemo u prošlost da saznamo šta je zapravo bilo sa Sid Baretom, zašto se Waters nije podnosio sa svima, zašto je Mason uvijek bio između dvije vatre, i kako je nastajalo ludilo zvano Pink Floyd. Međuljudski odnosi i taj vječiti sukob Watersa i Gilmorea su dobar dio knjige, te kako kreativnost ove dvojice dolazi do izražaja, i kako se potiskuje, do toga kako funkcioniše velika svinja koja se podizala na koncertima. Zanimljive i važne ličnosti su roudiji, tehničari te puno prijatelja, sa kojima su se dijelili stanovi, droge i život. Bend kao nijedan ni prije ni poslije što potvrđuje i ova knjiga.
Pink naslovnica sa imenom The Clash, teška kao tuč, u izdanju hrvatskog Dallas recordsa. Oduševljenog što imam priliku da pročitam biografiju omiljenog benda, dočekalo me sadržinsko ništa. Bukvalno prepričani film Westway to the world. Čak i u uvodu kaže da je korišten materijal koji je u filmu. Ne da je korišten, već je prekopiran. Veliki plus su fotografije, originalni spiskovi pjesama sa koncerata, pa ovaj raritet može biti bogatstvo za ljubitelja benda, al sigurno da je oni drugi ne bi kupili s obzirom na cijenu. Bolje pogledajte film.
Sledeće što mi je dopalo šaka je Biti Džon Lenon, Ray Connolly-ja. Čovjek je bio Lenonov prijatelj i trebao je da otputuje u New York da urade intervju kad je dobio vijest da je ovaj ubijen. Tako knjiga počinje. Onda idemo od poremećenog djetinjstva, do poremećenog života i sve ono što prati jednog Betalesa. Tokom cijele knjige, a ni nakon nje nijesam mogao da svarim Lenona, prosto sve što je čovjek radio ima određenu vrstu odbojnosti, što autor koji ga je poznavao objašnjava jednostavno njegovom naravi. Kako samo to nije dovoljno pojavljuje se Joko Ono koja dodaje ulje na vatru i ne postoji šansa da mi se čovjek svidi. To je lični utisak, naravno, a objektivni je da je knjiga vrlo dobra i temeljna. I ovdje kao kod svakog velikog benda imamo trvenja između autora u ovom slučaju Mekartnija i Lenona. Može se puno naučiti o biznis strani muzike koja je promijenila svijet, o nastanku pjesama i o genijalcu Džordžu Martinu. Kao i kod svakog muzičara kojeg više nema pitamo se šta bi bilo da je živ, ali kod Lenona me stvarno to zanima, znajući u kakvom je momentu bio njegov život i karijera kada je ubijen, a takođe znajući karijere ostalih članova Beatles-a.
Ludilo od knjige prevodioca mnogih Laguninih izdanja i očigledno zapologa Dejana Cukića i ujedno njegova prva napisana knjiga. Muzika je najbolja – Frank Zapa. Čovjek je skupio materijal i secirao gotovo svaki album ovog genija. Knjiga je pravo blago, jer pored tih biografskih podataka imamo neke ubačene, a tiče se autorovih odlazaka na koncerte i doživljaja Zape, kao i recimo poznanstvo Dražena Vrdoljaka, čuvenog hrvatskog rok kritičara sa Zapom. Knjiga je bukvalno kao da ste sjeli sa nekim da pričate o muzici i Dejan vam je rekao sad ću ja da ti ispričam o Zapi i tako počeo. Na ovim prostorima teško da će se neko usuditi da piše o Zapi, a knjiga je izazov za mnoge koji pišu o muzici.
Izazov je sigurno bio i Ivanu Ivačkoviću koji priča priču o heroju – antiheroju Štuliću. Fama o čovjeku bila pozitivna ili negativna ne jenjava. Šta reći o knjizi koja je donijela puno bure i prepucavanja. Ova knjiga može se karakterisati i kao antologijska, jer se teren kritike da najblaže kažem prenio i na novine gdje su se nekoliko dana po objavljivanju verbalno sukobili autor i junak knjige. Jedno je sigurno publicitet i prodaja knjiga će se i ovim povećati, a tek onim što piše u njoj. Ivačković je Štulića predstavio i kao heroja i kao antiheroja i mit. Oni koji ga smatraju herojem, smatraće ga i poslije ove knjige, a Ivačkovića pljuvati, dok će drugi stati iza svega i reći da je Ivačković konačno demistifikovao Štulića. Jedno je sigurno. Ovaj čovjek će vjerovatno više od svih mnogo godina u budućnosti zavrjeđivati pažnju raznih autora iz svijeta umjetnosti. I ono čuveno, a šta bi tek bilo kada bi došao da svira?
I za kraj mi je Zoran Ilić poslao svoju nedavno izdatu knjigu Uvod u pank. Knjiga je priručnik, kao kada bi vas recimo dijete danas pitalo, šta je to pank? Da ne bi puno objašnjavali – tutnete mu knjigu. Pitanja i kratki odgovori o bitnim ličnostima i bendovima uz par dosjetki fiktivnog lika o fenomenu panka. Vikipedijski način razgovora ukoliko takvo nešto postoji je fabula ove knjižice. Posebno mi je drago što je jedan dio knjige i o Ian Dury-ju i njegovim Blockheadsima koje mnogi autori o temi panka preskaču, jer nijesu načisto da li je on bio roker ili panker?
ĐorđepunX